Hrvatska futsalska reprezentacija osvojila je treće mjesto na Euru. Pobjedom nad Francuskom u vrlo dramatičnoim susretu prepunom pogodaka i uzbuđenja naša je reprezentacija postala najugodnije iznenađenje europskog prvenstva.

Izbornik Marinko Mavrović svoje je izabranike na taj turnir odveo tiho s ciljem prolaska skupine, ali već u tim prvim susretima vidjelo se kako Hrvatska u nogama ima i nešto više od plasmana u četvrtfinale. No futsal je vražji sport, što smo naučili u onom remiju s Gruzijom (2:2) tijekom grupne faze, kada smo njezina vrata zasuli sa 60 udaraca, pa svejedno ostali bez pobjede. Drame je bilo i poslije, možda nas je samo jedna Sekulićeva greda dijelila od finala u susretu protiv Španjolske. No Hrvatska nije pokleknula zbog te nesreće u polufinalnom susretu. Odigrala je susret za treće mjesto protiv Francuske u velikom stilu i na kraju se okitila broncom.

Nije moglo bez drame

Koliko su izabranici Marinka Mavrovića čvrsti pokazali su i tom susretu s Francuskom. Vodili su gotovo kroz cijelu utakmicu, u tri su navrata imali po dva pogotka prednosti, ali su pogodak za 5:5 primili sedam sekundi prije kraja, kada su uporni Francuzi na terenu bili s "letećem vratarom". Mnoge bi selekcije nakon tako dramatičnog raspleta u kojem su izgubile prednost bile shrvane uoči raspucavanja šesteraca. No ne i Hrvatska. Naši su izvođači bili hladni "k'o špricer", zabili su svih šest udaraca, a u šestoj seriji noga je zadrhtala Toureu, koji je loptu lansirao visoko preko vrata, pa je veliko slavlje naših igrača i navijača u Areni Stožice moglo početi.

- Šokovi, što reći! Ne znam što bi se dogodilo da nismo dobili danas. Primiti sedam sekundi prije kraja gol stvarno je bio šok. Napravili smo povijesni rezultat za hrvatski futsal pred prepunim tribinama u Sloveniji. Napunili smo dva dana tribine hrvatskim navijačima, od Dubrovnika do Vukovara, strašno, to je neopisiv osjećaj. Dali su nam snagu da se smirimo i koncentriramo. Fenomenalno, skidam kapu igračima, zaslužili su - ushićeno je pričao naš izbornik, pa dodao:

- Ključ našeg uspjeha bili su zajedništvo i vjera da možemo napraviti velike stvari. Drago mi je da su igrači već u prve dvije utakmice bili svjesni da moraju biti žrtve. Mirno i staloženo su to primili. Na kraju su svi dali obol ovom uspjehu, od prvog do posljednjeg. Čestitam jer su pokazali kako se bori za Hrvatsku.

Mavrović je svoj trenerski potencijal pokazao još prije sedam godina, kada je s U-19 reprezentacijom osvojio europsko srebro, a otkako je zasjeo na poziciju izbornika A reprezentacije, započeo je proces obnavljanja reprezentacije koji je sada doživio kulminaciju. Vjerujemo samo trenutačnu jer Hrvatska ima reprezentaciju koja može trajati još dosta godina. Sasvim smo se približili najjačim europskim selekcijama, nedostaju nam još neki detalji i iskustvo igranja ovakvih turnira. Kada steknemo tu rutinu, bit ćemo još bolji.

Mavrović ostaje, a kapetan?

Završnicu Eura što se igralo u Ljubljani obilježili su i naši navijači. Naša reprezentacija imala je sjajnu podršku u obje utakmice, a na kraju je bilo razloga za zadovoljstvo. Kada euforija i radost budu splasnuli, trebat će se okrenuti važnim stvarima. Uoči natjecanja naš kapetan Franco Jelovičić najavio je oproštaj od reprezentativnog dresa. Navijači su jasno transparentom poručili "kapetane, ostani".

- Obećavam da ću razmisliti - odgovorio je pa dodao:

- Šok, zadovoljstvo, sreća, emocije na sto. Prvi gol, ne znam gdje sam bio, pa sam se uspio nekako smiriti. Penale smo pucali izvanredno. Utakmica je bila odlična za futsal općenito. Poveli su, malo smo mi loše ušli, pa smo mi preuzeli utakmicu, pa na dva razlike. Oni zabiju volejčinu, pa izjednače sedam sekundi prije kraja. Futsal je takav sport, potpuna neizvjesnost do posljednje sekunde. Emocije su stvarno nevjerojatne. Osvojiš broncu za Hrvatsku, prvu u povijesti, nakon 14 godina karijere, gledaš svoje na tribini – neopisivo - pričao je Jelovčić.

Ima još nešto, u ljeto izborniku Marinku Mavroviću istječe ugovor. No nakon svega što je napravio, ne samo zbog bronce već i zbog plasmana na Euro 2022. i SP 2024., jedino logično bi bilo dati mu mogućnost neka nastavi tom uspješnom stazom.

Osvajanje brončane medalje trebalo bi za Hrvatsku i Mavrovića biti “kraj početka” stvaranja nove selekcije. Ova reprezentacija pokazala je kako ima lijepu budućnost. I zato onaj koji ju je stvorio treba ostati na njezinu čelu.