Tužna vijest pogodila nas je poput munje prvih dana 2026. Osječki i hrvatski sport ostao je bez jednog od svojih velikana. Iznenada nas je napustio Miroslav Liović, za kojeg slobodno možemo reći da je (p)ostao sinonim kuglanja u gradu na Dravi.

Oni koji prate ovaj trofejni sport, po kojem je slavonska metropola poznata i izvan naših granica, dobro znaju tko je Miro i kolika je na kraju njegova ostavština, koja je mogla i trebala biti još bogatija. Prekinuta je u njegovu domu u 66. godini, srce je jednostavno prestalo kucati prerano i prenaglo, neočekivano, ostavivši tako u potpunom stanju šoka svoje najbliže, ali i sve one koji su ga poznavali.

Rođen je Miroslav Liović u Osijeku 28. travnja 1960. godine. Otac Ante, naravno, najzaslužniji je što je sa 15 godina prvi put uzeo u ruke kuglu, koja ga je ubrzo i proslavila. Kao juniorski reprezentativac bivše države nastupio je na dva europska i jednom svjetskom prvenstvu. U Beču je 1981. uzeo pojedinačno i parovno zlato, a isto je ponovio dvije godine poslije, ali na svjetskoj smotri u Poreču. Prvu veliku medalju osvojio je kao 19-godišnjak, bio je dio zlatne ekipe na EP-u u Augsburgu. Osvojio je ukupno osam reprezentativnih juniorskih odličja, a berbu je nastavio i u onoj najjačoj, seniorskoj konkurenciji. Bio je sudionik četiri Svjetska prvenstva, pet puta je završio na postolju. Ima četiri treća mjesta u ekipnom poretku, a Brno i 1982. godina pamtit će se po njegovoj brončanoj kolajni u pojedinačnoj konkurenciji.

Prva klupska registracija bila je za KK Plavi 9, koji se od 1977. zove Kandit. Bio je dio generacije “slatkih” koja je 1988. osvojila naslov prvaka bivše države. U stvaranju Hrvatske sudjelovao je aktivno kao hrvatski branitelj i sportaš, a igrao je još za KK Osijek, MK Slavoniju, Opeku, gdje se u drugoj polovici 90-ih više bacio na trenerski posao. Četiri godine bio je trener KK Konikom Osijek (od 2006. do 2010.), a aktualne trenerske aktivnosti bile su vezane uz ŽKK Osijek ‘97. Bio je uspješan i kao izbornik juniorske reprezentacije Hrvatske, s kojom je 1997. osvojio svjetski primat, a dvije godine poslije i srebrnu medalju. U igračkoj karijeri (200 hitaca) imao je 1137 službenih nastupa, a svom najdražem sportu (još je volio i igrao mali nogomet) ostao je vjeran i nakon igračko-trenerske karijere. Osim što je ostavio nasljednika na stazi (sin Mario), bio je tajnik Kuglačkog saveza grada Osijeka, čije je stranice uređivao na vrhunskoj razini i nakon umirovljenja. Bio je pionir sportske digitalizacije na ovim prostorima, njegova kuglačka web-stranica bila je preteča svih ostalih.

(Pre)rani odlazak ostavlja veliku prazninu, kod kuće, u sportskom miljeu, na Pampasu… Posljednji ispraćaj Miroslava Liovića je 12. siječnja (ponedjeljak) u 13.30 na Novogradskom groblju, a obitelji iskrena sućut.