Dobre su te "reprize", bar iz perspketive osječkih malonogometaša. Osijek Kandit je u sjajnoj utakmici SuperSport HMNL-a zaustavio zahuktali Futsal Dinamo.

Zagrepčani su u Zrinjevac stigli sa sve četiri pobjede iz isto toliko prvenstvenih susreta. Zabijali su fascinantnih 7,5 pogodaka po utakmici, pa su se opravdano postavljala pitanja može li im osječka momčad doskočiti. Može, itekako, može. Trener Osijek Kandita Carmine Tarantino odlično je pripremio utakmicu. Futsal Dinamo u svojim redovima nema pojedince poput Walexa, Attosa ili Sekulića, koje ima Osijek Kandit. Modri su stroj koji melje u visokom ritmu svih 40 minuta, pa suparnici jednostavno počnu pucati i griješiti. Osječani si to nisu dopustili. Pogrešaka je, jasno, bilo jer nemoguće je odigrati savršenu utakmicu, iako je taj nastup osječke momčadi bio sasvim blizu tome. Ako bi se i potkrala kakva nesigurnost, ona je ispravljana fanatičnom borbenošću. Obrana je funkcionrala odlično, gosti su ostali limitirani na vrlo malom broju opasnih situacija, a pobjeda je mogla biti uvjerljivija jer se triput tresao okvir vrata Futsal Dinama.

- Odigrali smo jako dobru utakmicu. Gledatelji su imali priliku vidjeti visoku razinu futsala, a i pravo lice ove momčadi. Nismo najbolje ušli u sezonu, no u ovom smo susretu pokazali svoju pravu vrijednost. Tako treba igrati u svakom susretu. Nije bilo lako pratiti visoki ritam koji nameće Dinamo, u drugom poluvremenu su nas pritisnuli, ali skupili smo se te uz pomoć naše sjajne publike došli do zaslužene pobjede - rekao je Nejc Hozjan, bek Osijek Kandita.

Bila je to utakmica dostojna finala doigravanja za prvaka. Prevagu su Osijek Kanditu donijeli Walex i Antonio Sekulić. Brazilac je igračina. Svuda ga ima, sve stiže, bit će novo srce Osijekove igre. Još je bolja vijest buđenje na početku sezone pomalo uspavanog diva Antonija Sekulića. Oh, koliko je on samo nereda napravio u Dinamovoj obrani. Jednostavno mu nisu mogli ništa. Kakvim je samo gromom od udarca zatresao vratnicu u drugom dijelu. Da nema onog pijeska koji drži njihov okvir vrata, valjda bi se prevrnula. Sreća što je i zid dvorane blizu. Uglavnom, bio je to vrhunski događaj. Šteta samo što nije bilo Kohorte, koja bi atmosferu učinila još boljom. No i ovako su gotovo svi gledatelji u Zrinjevcu, osim male skupine navijača Dinama, posljednje dvije minute dočekali na nogama uz gromoglasno navijanje. Naravno, nije izostalo ni finale. Nakon završetka susreta orilo se iz osječkih grla: "Šuti, moj dječače plavi!"

Tko kaže da su reprize dosadne...