Prošli tjedan u Parizu je održano Europsko prvenstvo u flag footballu, svojevrsnoj skraćenoj verziji klasičnog američkog nogometa u kojem nisu dopušteni grubi fizički kontakti, a igra se bez uobičajene opreme koju nose američki nogometaši - kacige, štitnika ili posebnih rukavica.

Umjesto 11 igrača, momčad u flag footballu čini pet igrača u polju, a ova verzija uvrštena je u program Olimpijskih igara u Los Angelesu 2028. godine. Premijerni nastup na Europskom prvenstvu imala je i hrvatska reprezentacija, a posao u Parizu odradila je vrlo solidno. U konkurenciji 24 momčadi naši su osvojili 18. mjesto.

Na kraju 18.

Poznato je da je i Osijek jedan od centara u Hrvatskoj gdje se njeguje američki nogomet pa tako i ova njegova verzija koju neki nazivaju i "futsalom američkog nogometa". Osijek je imao i svoga predstavnika u hrvatskoj flag football reprezentaciji. Ne iz redova u gradu već poznatih Osijek Cannonsa premda je njihov igrač Petar Pavan praktički imao sigurno mjesto u napadu, ali je zbog ozljede morao otkazati nastup. U organizaciji i provedbi kompletnih priprema za ovo natjecanje sudjelovao je i predsjednik "osječkih topova" Marin Ljubas, koji je i u ulozi tajnika Hrvatskog saveza američkog nogometa. Svoje mjesto u reprezentaciji u Parizu pronašao je zato Osječanin Pavo Lukač, koji nije više član Osijek Cannonsa, već posljednjih godina igra za austrijsku momčad Salzburg Ducks.

- Ovo je svima nama bio prije svega test naših vrijednosti. Došli smo na prvenstvo kao posljednjerangirani, 24., tako da iz te pozicije možemo biti zadovoljni 18. mjestom. U skupini smo poraženi od Španjolske, što nam je bio prvi nastup na Europskom prvenstvu, zatim Velike Britanije, Austrije i Nizozemske, a pobijedili smo Gruziju. Poslije smo igrali za plasman, pa smo pobjeđivali Belgiju i Portugal, a u susretu za 17. mjesto izgubili smo od Švedske. Prvaci su Talijani, koji su u finalu pobijedili Austriju, pričao nam je Pavo Lukač nakon povratka iz Pariza, ali ne iz rodnog Osijeka, već iz Austrije, zemlje europskih viceprvaka u flaf footballu, točnije Salzburga, gdje studira na diplomskom studiju Geoinformatiku (kombinacija geodezije i informatike, područje koje se bavi prikupljanjem, analizom, obradom i prikazivanjem podataka s geografskom komponentom nap.a).

Njegova priča u američkom nogometu započela je u Osijeku s 14 godina.

- Prije toga trenirao sam nogomet u Olimpiji i nešto kratko i u Osijeku. Sve je krenulo kada je prijatelj kupio loptu za američki nogomet pa smo se počeli dobacivati. Već su tada postojali Osijek Cannonsi, otišao sam na trening i odmah mi se to svidjelo, pričao je Lukač koji je ranije bio navijač Seatle Seahawksa, a sada kaže američki nogomet i NFL ligu više promatra iz nekog stručnog kuta kako bi unaprijedio i svoju igru.

Uostalom, u Mozartov grad preselio se, ne zbog glazbe i poznatih čokoladnih kugli, već zbog američkog nogometa.

- Na Geodetskom fakultetu u Zagrebu studirao sam geodeziju i geoinformatiku pa sam paralelno tada igrao za Zagreb Patriotse. Kada sam završio prediplomski studij kod mene se pojavila želja za nastavkom studija u inozemstvu, ali i igranja američkog nogometa i to ovoga kontaktnog tackle footballa na nešto većoj razini negoli je to moguće u Hrvaskoj. Upisao sam u Salzburgu diplomski studij geoinformatike, još mi ostaje samo izrada diplomskog rada, vjerujem da ću to završiti do kraja godine. Danas sam član Salzburg Ducksa, člana austrijske AFL lige.

“Salzburške patke"

Ne sumnjamo kako je razina američkog nogometa u Austriji puno veća negoli u Hrvatskoj. Već pogled na klupsku internet-stranicu dosta toga može otkriti.

- U svakom pogledu. Posebno kada je riječ o ovom velikom tackle footballu, a Austrija je u flag footballu i europski i svjetski viceprvak. U cijeloj ligi, pa tako i u našem klubu, postoje igrači profesionalci, uglavnom su to igrači i treneri koji su pristigli iz Amerike. Mi ostali i dalje igramo na amaterskoj razini. Prati nas i dosta gledatelja, skupi se i po 1000-1500 po utakmici.

Prepoznaju li "patke" na ulici u Salzburgu?

- Ne baš da poznaju ljudi igrače, ali svi znaju za Salzburg Duckse. Što se tiče popularnosti u gradu, naravno da su nogomet, hokej, pa i košarka te skijanje puno popularniji od američkog nogometa, ali tu smo negdje peti-šesti-sedmi sport po popularnosti u Salzburgu.

Kako je živjeti i studirati u Mozartovu gradu?

- Podsjeća me na Osijek. Veličinom su tu negdje, ali Salzburg ima više stanovnika. Slično kao i Osijek, grad živi na rijeci, dosta je uz rijeku Salzach šetnica i biciklističkih staza, kafića i restorana. Što se tiče studiranja, program se odvija na engleskom, ali sam još ranije naučio i njemački. Trebalo mi je jedino malo vremena pohvatati ga kako treba. Dobio sam na prvoj godini i određenu stipendiju, radim i neke povremene studentske poslove, pomažu naravno i roditelji, pa se uspiju pokriti i troškovi života i studiranja.

Što nakon skorašnjeg završetka fakulteta? U poslovnom, ali i ovom sportskom smislu.

- Već postoje određene kombinacije za poslovima, a svakako se namjeravam nastaviti baviti američkim nogometom. U Austriji ili u Njemačkoj, vidjet ćemo. Nakon sportske karijere opcija je svakako povratak u Hrvatsku.

Što možemo očekivati od hrvatske reprezentacije ubuduće? Flag football uvršten je i u program Olimpijskih igara 2028. u Los Angelesu?

- Mislim da je prerano govoriti o našoj reprezentaciji u kontekstu plasmana na Olimpijske igre već za tri godine. S Europskog prvenstva prvih šest momčadi se plasiralo na Svjetsko prvenstvo koje će se održati u Njemačkoj, pa mislim da će se kroz Svjetsko prvenstvo ponajprije tražiti put za nastup na Olimpijskim igrama, gdje će sudjelovati samo 12 momčadi. Mi sada znamo gdje smo. Želimo nastaviti trenirati i napredovati, bit će sigurno i nekih kampova i akcija za reprezentacije koje se nisu plasirale na Svjetsko prvenstvo, a realnije je možda pokušati izboriti se za sljedeće Olimpijske igre 2032. godine.

Postoji li mogućnost suradnje tvoga sadašnjeg kluba Salzurg Ducksa i Osijek Cannonsa?

- Svakako bih želio da se neka suradnja ostvari. Super bi bilo za promociju sporta u gradu organizirati i neka gostovanja. Međutim, u ovom trenutku mislim da je puno realnije uspostava suradnje između austrijskih klubova i naše reprezentacije. Organizacija kampova u Austriji, utakmice protiv austrijskih klubova.

Gdje vidiš najveći problem u Hrvatskoj većeg i bržeg razvoja američkog nogometa? Osim, naravno, novca.

- Mislim da je najveći problem u masovnosti, privlačenju novih članova. Svi se klubovi u Hrvatskoj stvarno trude koliko mogu, ali svi imaju problema s brojem igrača. Zato je nekako i ova verzija flag footballa puno lakša za organizaciju utakmica i stvaranja dobre momčadi, ali naravno tackle football je ipak ono što nas sve skupa privlači - zaključio je Osječanin u Salzburgu. n