Još uvijek, kada osvoji veliku utrku ili u ovom slučaju najveću, govori se o nekakvom čudu na dva kotača. Kada je prvi put završio ispred svih na Tour de Franceu 2020., Tadej Pogačar to je možda i bio (drugi najmlađi u povijesti), ali pet godina poslije, on je klasa za sebe, najbolji kolesar (na slovenskom biciklist) na svijetu. I njegova slavljenička nedjeljna vožnja Elizejskim poljanama očekivan je epilog najtežeg sportskog izazova na svijetu.

Klasa za sebe

Drugu godinu zaredom, ukupno četvrti put, 26-godišnjak rođen u Ljubljani (21. rujan 1998.), a iz mjesta Klanec, odlazi iz Pariza kao pobjednik. Čudo? Ne bismo rekli, više kao već običan dan u uredu, jer Tadej je izdominirao konkurenciju, koja jednostavno ne može pratiti njega i njegov pakleni stroj, bicikl Colnago V4Rs/V5Rs. Najveći rival, čovjek koji mu jedini ponekad zna pomrsiti račune, Danac Jonas Vingegard (osvojio Tour '22. i '23.), ovaj je put ostao u zaostatku od četiri minute i 24 sekunde. U sportu koji se smatra možda i najtežim na svijetu, to je kao da u utrci najboljih sprintera ovaj drugi ima zaostatak od nekoliko sekundi. Toliko je Pogačar dobar, toliko ispred svih onih koji bi voljeli biti na njegovu mjestu.

Put do njega, naravno, nije bio lagan, krv, znoj i suze u vrhunskom su sportu tri neizbježne pojave, a oni najbolji, najotporniji, najuporniji s tim se teškoćama i najbolje znaju nositi. To je već prokušani recept za stvaranje šampiona, a Pogačar je veliki šampion.

Naravno, kada je njegova biciklistička priča započela u obiteljskom okruženju i poticaju (počeo voziti uz starijeg brata Tilena), nitko nije znao da će Slovenija posljednje četiri godine imati najboljeg na svijetu. Da ima "ono nešto", bilo je jasno još dok je vozio za Rog-Ljubljanu, a 2019. je postao član UAE Team Emiratesa, gdje prima godišnju plaću od osam milijuna eura. Sitniš s obzirom na neke sportaše i sportove, ali u biciklizmu nitko ne zarađuje više od broja 1 (drži ga već 210. tjedan). Tako mora i biti.

EPA

Osim što je slavio na četiri Toura, Pogačar ima i jedan Giro d' Italia iz prošle godine, gdje je postao i svjetski prvak u cestovnom biciklizmu. Ima devet naslova na monument (jednodnevnim) trkama, jasno da je najbolji biciklist svoje generacije. Najbolji u povijesti? Nije to blizu uspjeha koji je ostvario Eddy Merckx, koji između ostalog ima pet pobjeda na Touru i Girou, 19 monumenta i više od 500 pobjeda u karijeri.

Oproštaj nakon LA-a?

No simpatični momak iz Klaneca ne zamara se rekordima i usporedbama.

- Osvojiti peti Tour nije sada dostignuće kojem težim. Nemam nikakvih specijalnih želja i planova, ove godine želim biti najbolji na Svjetskom prvenstvu i utrci u Lombardiji. To su neki najbliži ciljevi koje bio volio ostvariti. Uživam u trenutku, a o budućim ciljevima razmišljat ću poslije - rekao je Tadej nakon što je ovaj, 112. Tour de France odvozio u velikom stilu.

Nakon pobjede je u razgovoru za L’Eqiupe zaintrigirao javnost izjavom da razmišlja o umirovljenju. Ono se ne bi dogodilo prije Olimpijskih igara u Los Angelesu (2028.), koje su mu veliki cilj. Godinu dana poslije postoji mogućnost da Tour de France krene iz njegove Slovenije. Sumnjamo da će htjeti propustiti takvu prigodu. No, kako god bilo, Tadej Pogačar ima svoje mjesto među biciklističkim i sportskim velikanima. I da, s obzirom na to da se radi o sportu gdje doping-kontrola radi prekovremeno, njegovi dosezi u posljednjih pet godina dobivaju na dodatnoj vrijednosti.