Hrvatsku će na Dobro World Cupu predstavljati Tijana Korent, Tina Zelčić. Sara Šulekić i Mila Prpić

TINA ZELČIĆ: Medalje iz Gradskog vrta najdraže u karijeri

Tini Zelčić ovogodišnji DOBRO World Cup znači i svojevrsni povratak formi. Zbog stres frakture kralješka šest mjeseci bila je bez natjecanja, a četiri mjeseca potpuno izvan dvorane.

Novi olimpijski ciklus otvorila je na Svjetskom kupu u turskoj Antalyi, gdje je na gredi zauzela deseto mjesto. Solidno, s obzirom na to u kakvom je stanju bila još donedavno. Stoga će joj Osijek služiti za vraćanje u najbolju formu.

- ​Dva mjeseca bila sam u ortozi uz strogo mirovanje. Bilo je dosta ozbiljno. Nemam što kriti, prošlo mi je puno puta kroz glavu - to je to, neću se moći više vratiti u dvoranu. Nakon dva mjeseca strogog mirovanja bilo je dva mjeseca terapija i opet bez gimnastičke dvorane. Ali znala sam da ako dan prije krenem nego što liječnik dopusti, mogu se zeznuti. Imala sam previše vremena za razmišljanje. I tek sam tada počela vrtjeti film što mi se sve događalo prošle sezone. Od toga da sam izgubila plasman na Olimpijske igre za samo jedan bod, pa europsko finale za desetinku... Dok je sezona trajala, nisam stigla razmišljati o svemu tome, samo sam išla od natjecanja do natjecanja. Nisam ni u jednom trenutku sjela sama sa sobom i rekla si: 'A, joj, izgubila sam Olimpijske igre za jedan bod.' Na to suočavanje same sa sobom dogodila se ozljeda i naravno da sam razmišljala o tome ima li se smisla vraćati - prepričavala je Tina, kojoj ništa lakše nije bilo ni nakon oporavka i povratka u dvoranu.

- Teško je vraćati se u gimnastici. Trebaš biti strašno jak u glavi da bi se pripremio na to što će te sve boljeti, što nećeš moći napraviti sve elemente, što nećeš moći odmah vratiti vježbu ni sigurnost. Sad sam, naravno, presretna što nisam odustala. Bit ću iskrena, nisam još sto posto spremna, nisam još na nivou na kojem sam bila, ali svakog dana sve sam sigurnija na gredi.

Antalya joj je bila test za Osijek, gdje je posljednje dvije godine bila na postolju. Oba puta brončana na gredi.

- Te dvije medalje najdraže su mi u karijeri. Taj osjećaj nastupa u finalu, pred publikom. To nema nigdje. Osijek ove godine probija rekorde po broju zemalja, natjecatelja, svake godine raste popularnost Osijeka, sada je postao i kvalifikacijski za Olimpijske igre. Zato mi je čast što imam priliku biti dio hrvatske reprezentacije, ali to je i odgovornost. Vjerujem da ljudi od mene očekuju opet velike stvari s obzirom na protekle dvije godine u Osijeku, ali ovaj put su okolnosti drukčije. Vjerujem da ću dati sve što mogu u ovom trenutku - pričala je studentica četvrte godine kineziologije, uz koju je trener nekadašnji reprezentativac Marko Brez.

Zanimljivo, Tina je iz sportske obitelji, ali otac joj je iz potpuno drukčijeg sporta od gimnastike. Riječ je o šahovskom velemajstoru i nekadašnjem europskom prvaku Robertu Zelčiću.

SARA ŠULEKIĆ: Stati na postolje u Osijeku ispunjenje je sna

Članica ZTD-a Hrvatski Sokol Sara Šulekić već je otvorila novu gimnastičku sezonu, a samim tim i novi olimpijski ciklus. Iza nje su već odrađeni svjetski kupovi u Cottbusu, Bakuu i Antalyi.

Za studenticu prve godine Prehrambeno-tehnološkog fakulteta i specijalisticu za dvovisinske ruče sva ta natjecanja zapravo su bili testovi za nastup u Osijeku, gdje je prošle godine osvojila srebrnu medalju.

- Osijek je moje najdraže natjecanje. Uvijek sam maštala o tome da jednom stanem na postolje u Osijeku, pred domaćom publikom, nije bitno koje mjesto. I onda se dogodi prošle godine, u punoj dvorani. Nevjerojatno iskustvo. Najljepše koje sam doživjela.

Priznat će Sara kako je velika trema nastupiti pred domaćom publikom.

- Da, velika je trema nastupati u svojoj zemlji, ali sjećam se da kad sam se popela na ruče, sve je nekako išlo samo od sebe. Imala sam osjećaj da sam u sekundi odradila vježbu. Sve je bilo kao u nekom snu. Savršen osjećaj.

Taj osjećaj želi ponoviti i ovoga travnja.

- Svatko od hrvatskih reprezentativaca sanja medalju u Osijeku, ali treba biti realan - Osijek ove godine nije Svjetski kup, nego Svjetsko prvenstvo. Strašna imena dolaze. I koliko god sam ponosna da naša zemlja ima tako velik turnir, da 50 zemalja dolazi baš nama, s druge strane za nas sportaše bit će teže nego ikada dosad osvojiti medalju. Ali to je i veći izazov. Veselim mu se - pričala je još jedna učenica Marka Breza, koji joj je velika potpora i u "hendlanju" između gimnastike i fakulteta.

- Kad sam vidjela raspored na fakultetu, prvi dan na treningu rekla sam treneru: "Ne mogu ja to, odustajem od fakulteta." On je rekao da ne dolazi u obzir, da moram studirati i da bi mi bilo premonotono da imam samo gimnastiku. Trener se morao prilagoditi mom rasporedu na fakultetu, izmijeniti treninge, ni njemu ni meni nije bilo jednostavno. Zato sam jako zahvalna što je ostao uz mene, baš kao što sam zahvalna odličnoj voditeljici svog smjera koja se jako trudi da mi pomogne. Položila sam sve ispite u prvom semestru, ali sada će biti dosta teže jer mi je krenula sezona, putovanje za putovanjem... Vidjet ćemo kako će ići. Obrazovanje mi je uvijek bilo bitno, znam da neću moći živjeti od gimnastike, ali sada s 19 godina mogu maksimalno trenirati, možda neću moći u 30-ima. Fakultet mogu završiti bilo kada - zaključila je Sara, kojoj je cilj prvoga dijela sezone Europsko prvenstvo u Njemačkoj. 

TIJANA KORENT: U Americi otvorila olimpijski ciklus za LA

Na Svjetskom kupu u Osijeku sudjelovala je u njegovu prvom izdanju. Tijana Korent prva je Hrvatica koja je bila u finalu na Europskom prvenstvu, i to dva puta.

Naša najiskusnija gimnastička reprezentativka za nastup u Osijeku pripremala se na drugom kraju svijeta. U SAD-u u državi Connecticut u gradu Danburyju, gdje je došla još sredinom siječnja.

- Pružila mi se prilika trenirati u super uvjetima, bez ograničenja, a kako tu već 20 godina radi hrvatski trener Siniša Babić, on mi je pomogao oko svega. Do sada sam u Americi bila samo turistički, a kako mi se pružila prilika da vidim kako je to i trenirati tamo, prihvatila sam jer sam željela promjenu. Ja sam u svom klubu u Nedelišću jedina vježbačica na reprezentativnoj razini, zato sam željela iskusiti kako je to trenirati u punoj dvorani sa sebi sličnima.

Tijana je tako u Americi otvorila novi olimpijski ciklus, koji će završiti upravo u Americi, u Los Angelesu 2028. Jedna od postaja na putu do LA-a gimnastičarima će biti upravo Osijek.

- Nisam razmišljala o LA-u. Ne želim si postavljati tako dugoročne planove. Idem godinu po godinu. Da se ne razočaram. Ako mi se dogodi ozljeda, a napravila sam plan za 2028., teže bi mi bilo sve to prihvatiti. Zato idem polako. Ponosna sam što je upravo naš Osijek jedno od kvalifikacijskih turnira za LA, to je za nas hrvatske sportaše posebna čast i zadovoljstvo, ali istovremeno i veći pritisak. Tko nije nastupio u onoj atmosferi u Osijeku, teško će razumjeti. Gimnastika je sport sekunde, čak i stotinke. U takvom pritisku pune dvorane lako nešto krene po krivu.

Specijalistica za preskok čak je 11 puta bila u finalu u Osijeku.

Osvojila je srebro 2009., broncu 2010, a četiri je puta bila četvrta. Prošle je godine završila na petom mjestu.

- Ne usudim se pogledati listu prijava za Osijek. Samo sam čula da dolaze strašna imena. Možda još samo Pariz ima takve brojke kao Osijek, nitko drugi nije na toj razini. Svi sportaši vole doći u Osijek jer se tamo osjećamo posebno, sve je podređeno nama, svi se brinu o nama, natjecanje je super organizirano, puna dvorana… Sve je to veliko priznanje za Osijek i hrvatsku gimnastiku - rekla je Tijana Korent, koju nakon Osijeka očekuju nastupi na svjetskim kupovima u Dohi, Kopru i Varni te EP-u u njemačkom Leipzigu, gdje se nada da će biti na vrhuncu forme.

MILA PRPIĆ: Debitantica stigla s punom torbom školskih knjiga

Riječka gimnastika drugu godinu zaredom ima dvoje predstavnika na DOBRO World Cupu u Osijeku. Uz parteraša Marka Jovičića (GK Rijeka) ponovo će biti jedena mlada debitantica Gimnastičkog kluba Vita. Prošle godine bila je to Sofia Mešter (finale na dvovisinskim ručama), a ovaj put u Gradskom vrtu premijeru ima njezina 17-godišnja klupska kolegica Mila Prpić. Ovu sezonu trebala je otvoriti nastupom na Svjetskom kupu u Antalyi, no zbog ozljede morala je otkazati kvalifikacije. Osijek će joj zato biti prvi Svjetski kup.

- Prijašnjih godina dolazila sam u Osijek pratiti natjecanje. Ne mogu vjerovati da će sada moji roditelji i bake i djedovi doći gledati mene. I da ću biti u tako jakom hrvatskom timu. Volim kad vidim nekoga svog na tribinama. Pogled na roditelje na tribinama nekako me smiri ako sam nervozna. A kad se sjetim da je meni bilo stresno čak i gledati naše sportaše u Osijeku, dobro će mi doći roditelji kao podrška - oduševljeno će učenica drugog razreda Salezijanske klasične gimnazije u Rijeci.

- Knjige uvijek idu sa mnom na put. I na svjetske kupove i kamo god da idem. Nije jednostavno, ali uspijevam nekako. Dani su mi preopterećeni, svaka minuta je isplanirana. Pokušavam da treninzi budu što bolji i mogu reći da sam zadovoljna kako idu. Trenutačno imam dosta ispita, pokušavam što više trenirati, a opet i odrađivati sve školske obaveze. Kao i većina naših reprezentativaca, propustila sam puno toga zbog gimnastike. Puno izleta, rođendana, tuluma s prijateljima... Ali gimnastika je moja ljubav, s njom imam velike, olimpijske snove i dat ću sve da ih ostvarim.

I to u gotovo nemogućim uvjetima za vrhunsku gimnastiku u Rijeci.

- Svaki dan treniram cijeli višeboj. Jer s njim ću lakše doći do Olimpijskih igara. Greda mi je najdraža, nju ću raditi i u Osijeku i nju mi je u Rijeci nekako najlakše trenirati. Za druge sprave, pogotovo za parter, uvjeti su puno teži. Mi u biti i nemamo parter u dvorani, nego samo komad parterne staze - pričala je učenica Julije Ljubančić, koja je na DOBRO World Cupu godinama dio međunarodnog sudačkog tima.