Hrvatski muški gimnastički tim: Tin Srbić, Aurel Benović, Filip Ude, Marko Sambolec i Marko Jovičić

FILIP UDE: Nakon 30 godina karijere uživa u treninzima

Prvi put u Osijeku je sudjelovao na njegovu drugom izdanju 2010. godine. Filip Ude na pragu svoje 39. godine još uvijek je konkurentan za najveće gimnastičke medalje.

I naosvajao ih se tijekom karijere. Srebro na Olimpijskim igrama u Pekingu, dvaput je bio drugi na Europskom prvenstvu (Lausanne i Mersin), jednom i na Svjetskom prvenstvu (Nanjing). Najstariji je i svojevrsni kapetan hrvatske gimnastičke reprezentacije.

- Doista se ne osjećam tako. Nakon 30 godina konačno uživam u ovom što radim,

Neki su gotovo i upola mlađi od mene, ali ne dam se, treniram i dalje više nego mnogi. Rekao sam im "ako vidim da ste mi blizu, ja ću zapeti još više", nema šanse da tako lako odustanem. Još ću dati gasa ako vidim da su mi za vratom. Nakon 30 godina doista uživam u onom što radim, u treninzima, premda nije uvijek lako trenirati. Tko kaže da mu je uvijek lijepo trenirati, mislim da laže. Zacrtao sam si neke ciljeve u životu. Idem dan po dan za njima, a onda godinu po godinu.

Otkriva kakve je ciljeve postavio.

- Otići na četvrte Olimpijske igre. Ako dođe do toga, bit ću sretan, napravit ću sve što je u mojoj moći da se to dogodi. Ako ne, bar ću znati da sam dao sve od sebe. Prije toga imam još jedan novi cilj - sljedeće godine je Europsko prvenstvo u Zagrebu. Tada ću imati 40 godina. Zamislite da osvojim medalju u Hrvatskoj. Ne, ne mislim da će to biti moj oproštaj od gimnastike, ali svakako bi bio savršen san ako bi se ostvario.

Ove godine plan mu je nastup u Osijeku, svjetski kupovi u Koperu i Taškentu, Europsko prvenstvo u Njemačkoj, a najesen Svjetsko prvenstvo u Indoneziji. Istočna strana Zemlje uvijek mu je bila sretna. Sjajno mu ide i u Osijeku. Prošle je godine bio na postolju s klupskim kolegom Markom Sambolecom. Filip je bio srebrni, Marko brončani.

- Potpisao bih odmah da ponovimo prošlu godinu u Osijeku. Nije problem, mogu i ja biti treći. Vidim, Osijek ruši rekorde, dolaze Kinezi, Japanci, Britanci, Amerikanci... Obožavam nastupati u Osijeku, ali ne mogu lagati i reći da nemam pritisak. Svi tvoji te gledaju, a ne želiš se osramotiti pred svojom publikom, u live prijenosu pred svojom zemljom. Vani kad zeznemo, nikom ništa, gotovo da nitko i ne zna, ideš kući dalje trenirati. Ali u Osijeku ako zezneš, to svi znaju - pričao je Ude, odnedavno sportski direktor svoga kluba GK Marijan Zadravec Macan u Čakovcu i među odabranim hrvatskim sportašima koji je postao dijelom hrvatske policije.

TIN SRBIĆ: Ove godine bit će u ulozi najvećeg navijača

Postao je sinonim DOBRO World Cupa. Tin Srbić najuspješniji je sudionik svih dosadašnjih izdanja osječkog Svjetskog kupa. Četiri puta slavio je u Gradskom vrtu. Prošle godine bio je srebrni, a iz Osijeka je donio i dvije bronce.

Nažalost, ove godine nećemo vidjeti Tina Srbića na djelu, u lovu na svoju osmu medalju u Gradskom vrtu. Na jednom od posljednjih treninga uoči dolaska u Osijek obnovio je ozljedu ključne kosti.

- Na žalost, ove godine neću moći nastupiti u Osijeku. Dogodila se ozljeda na jednom od pripremnih treninga. Opet ključna kost i sad se moram posvetiti tome da se što bolje i što prije oporavim. Imali smo u prošlosti takvih situacija pa smo išli riskirati i nije baš dobro završilo za mene, pa smo sada zaključili da je ovaj put bolje preskočiti Osijek - rekao je Srbić, koji je odlično ušao u sezonu, pobjedom na Svjetskom kupu u turskoj Antalyi.

- Dobro sam ušao u sezonu, dobro sam se osjećao, i fizički i psihički bio sam spreman za Osijek, da nastupim još jednom doma. Zaključili smo da je sada najpametnije ne riskirati, nego da se pokušam što bolje i brže zaliječiti. Svjetski kup u Kairu je dva tjedna nakon Osijeka, vidjet ćemo hoću li do tada uspjeti dovesti se u stanje da više ne boli. Ni to nećemo forsirati, ako ne budem dobro, otkazujemo i to natjecanje. Srećom, trenutno pola stvari mogu raditi, pola ne mogu uopće. Ali barem ću moći nešto odrađivati na treningu dok se ovo ne zaliječi. Nemam što puno filozofirati, samo se nadam da će se što prije to riješiti i da ću se brzo vratiti.

Tako će ove godine biti u ulozi najvećeg navijača. S posebnom pozornosti pratit će nastupe hrvatskih gimnastičarki i gimnastičara, ali i nastupe na preči, na kojoj je i bez Srbića i ove godine konkurencija vrlo jaka.

- Bit ću uz naš tim. Nadam se da ću biti i fizički za vikend na finalima, ako ne, svakako ću biti duhom, navijat ću iz sveg glasa da ostatak repke pokuša ostvariti što bolje rezultate. Nadam se da će odraditi posao. A mi se sljedeće godine vidimo u Osijeku.

Sljedeće godine je i Europsko prvenstvo u njegovu rodnom gradu Zagrebu.

- To je u ovom ciklusu bitan detalj. Neću reći da tu moram osvojiti zlatnu medalju, ali sigurno će to biti najljepši trenutak ovog ciklusa. Nastupao sam puno puta u Osijeku, doma, u našoj zemlji, ali Zagreb je meni baš doma – doma. Zanima me taj osjećaj. Jer ako je onako dobar osjećaj u Osijeku, onda samo mogu zamisliti što me čeka ovdje gdje će biti puno mojih ljudi - poručio je najbolji hrvatski gimnastičar.

AUREL BENOVIĆ: Kod kuće uzvratiti osvajačima medalja s OI

Bilo je ljeto 2024. godine, 4. kolovoza. Dan uoči proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti Hrvati su postali stručnjaci za gimnastiku. Cijela Hrvatska je, naime, znala da je Aurel Benović, osječki gimnastičar, najblaže rečeno, zakinut u finalu Olimpijskih igara na preskoku.

Osječanin je osvojio tada peto mjesto. Mnogi čak i iz gimnastičkog svijeta tvrdili su kako je zaslužio medalju. Odonda nije nastupao. U listopadu mu je napuknula metatarzalna kost. Nakon osam mjeseci vraća se na veliku scenu u svom rodnom gradu, gdje je otprilike četiri mjeseca prije nastupa u finalu Olimpijskih igara, pobjedom u disciplini preskok, “urbi et orbi” pokazao vježbu s kojom će nešto poslije napasti olimpijsku medalju. A u to vrijeme, zanimljivo, još nije imao ni olimpijsku normu. Izborio ju je na parteru. Ove godine u Gradskom vrtu nastupa i na parteru i na preskoku. U nevjerojatnoj konkurenciji. U Osijek je stiglo gotovo kompletno finale i partera i preskoka s Olimpijskih igara u Parizu. Na parteru ćemo gledati srebro i broncu iz Pariza - Izraelca Artema Dolgopyata (olimpijski prvak u Tokiju), koji je i prvak svijeta i dvostruki prvak Europe, te Britanca Jakea Jarmana. Nimalo slabiji natjecatelji neće biti ni na preskoku. I tu nam dolaze srebro i bronca iz Pariza - Armenac Artur Davtyan i Britanac Harry Hepworth.

- Posebno mi je drago što ću imati priliku za revanš s finalistima i medaljašima na preskoku. Veselim se ponovnom susretu. Posebno se veselim Hepworthu i Davtyanuu. S obzirom na to da mi je Hepworth na Olimpijskim igrama pobjegao za 0,049 i uzeo broncu, nadam se da ću to uspjeti popraviti, a volio bih dobiti i Davtyana. Trudit ću se. Jedva čekam. Život mu se nakon Pariza promijenio.

I u pozitivnom i u negativnom smislu. Pozitivno je to što vjerujem da će mi na natjecanjima koja dolaze mentalno biti lakše, jer prošao sam najveću pozornicu, to iskustvo je teže od bilo čega. Jasno, ostaje žal što nisam uspio dohvatiti medalju. Najteže je to što mi se medalja nudila. Onih 0,049 do medalje pamtit ću sigurno do kraja života. Ili neću, ako to ispravim u Los Angelesu.

Do Los Angelesa ima još tri godine. Jedna od postaja na tom putu bit će i Osijek.

- Bilo bi nevjerojatno da pred svojom publikom ostvarim kriterij za Los Angeles. Ogromna je čast što smo i mi domaćini kvalifikacija za Olimpijske igre, ali naravno da će svima nama iz Hrvatske biti pritisak. Da, super je što smo na domaćem terenu, pred svojim ljudima, ali također te ljude ne želiš razočarati. Došli su zbog nas, napunili Gradski vrt i želimo im se odužiti superrezultatima. I kad nisam u najboljoj formi, znam da u Osijeku moram dati sve što znam - zaključio je Benović. 

MARKO SAMBOLEC i MARKO JOVIČIĆ: Varaždinac i Riječanin stalni članovi reprezentacije

Prvoga kvalifikacijskog dana (10. travnja) čak sedam od devet hrvatskih reprezentativaca i reprezentativki krenut će u lov na finala. Među njima su i Marko Sambolec, 23-godišnji Varaždinac koji nastupa za čakovečki Gimnastički klub Marijan Zadravec Macan i tri godine stariji Riječanin Marko Jovičić.

Obojica su na neki način hrvatski kandidati iz sjene. Marko Sambolec nastupit će na konju s hvataljkama zajedno sa starijim klupskim kolegom i velikim uzorom Filipom Udeom. Prošle godine zajedno su stajali na postolju u Gradskom vrtu. Filip sa srebrom, a Marko s broncom oko vrata. Marko Jovičić nastupit će na parteru uz jednu od glavnih zvijezda turnira, domaćeg dečka Aurela Benovića. Ovo će Jovičiću biti već treći nastup na DOBRO World Cupu. Postali su tako standardni članovi vrlo jake hrvatske muške gimnastičke reprezentacije, što nije mala stvar. Za početak obojici je cilj proći u subotnja finala i nastup na velikoj sceni.

- Prošle godine poželio sam prvu medalju na Svjetskom kupu i ostvario sam je upravo u Osijeku. Ne bih imao ništa protiv da Filip i ja sve to ponovimo - pričao je Sambolec, koji priznaje koliko mu je lakše ići na natjecanje uz starijeg klupskog kolegu Filipa Udea.

- On je prošao sve i osvojio sve što se dalo u gimnastici i naravno da je privilegij prvo dijeliti dvoranu i trenirati uz njega, a onda i ići na natjecanja s njim. I ako zeznem, znam da ima netko tko može spasiti situaciju i za klub i za reprezentaciju.

Sambolec je 2018. godine bio šesti junior europe, a ove godine u Leipzigu će nastupiti na trećem seniorskom Europskom prvenstvu, što dokazuje kako je standardni član reprezentacije. Kao i Jovičić, koji je nastup na DOBRO World Cupu izborio na kontrolnom treningu reprezentacije.

- Želio bih zahvaliti Tehničkom odboru HGS-a koji mi je dao drugu priliku. Završio sam na infuziji na hitnoj i propustio priliku kvalificirati se na prvom kontrolnom treningu. Ali onda sam iskoristio priliku koja mi je ponuđena i jako sam ponosan što sam u Osijeku dio našeg tima. Čast je biti dio te velike priče i rekao bih povijesti. Jer Osijek je od ove godine Svjetski kup najvišeg ranga, postao je i kvalifikacijski za Olimpijske igre, a već ove godine ima neviđen broj prijava i dolaze veliki olimpijci, velika imena. To me istovremeno i uzbuđuje i daje mi dodatnu motivaciju da se pokažem u najboljem svjetlu - pričao je magistar elektrotehnike s diplomom Pomorskog fakulteta u Rijeci, no umjesto na brodu najveći dio vremena i dalje provodi u gimnastičkoj dvorani. Završio je Hrvatski institut kineziologije, a u svom Gimnastičkom klubu Rijeka trener je mlađih uzrasta. Uz to planira položiti međunarodni FIG Brevet ispit.

- Mogu se zamisliti da sudim svojim kolegama, prijateljima… Iskreno, nije mi prvotna ideja bila da ovaj ciklus položim ispit, jer sam još sportaš, ali kako bih mogao biti jača kategorija poslije, nakon Igara u LA-u, ako završim karijeru, onda svakako na ovaj način želim ostati u gimnastici. Mislim da je to plemenit i odgovoran posao - poručio je Marko Jovičić.