Osam mjeseci nakon finala Olimpijskih igara petoplasirani preskokaš iz Pariza Aurel Benović vraća se na veliku gimnastičku scenu. I to u svom rodnom Osijeku, gdje će imati prve nastupe u novom olimpijskom ciklusu. U četvrtak će se boriti u kvalifikacijama partera, a u petak loviti finale na preskoku.

- Promijenio se gimnastički pravilnik, pa će vježba na parteru biti, ajmo reći, nešto lakša. Neće start biti iznad 6, nego 5,8. Mislim da će to svejedno biti jedna od najkonkurentnijih početnih ocjena - kaže 24-godišnji Aurel Benović, koji nestrpljivo čeka još jedan nastup u svom domu, pred domaćom publikom.

Revanš

Nakon svega što se dogodilo prošlog ljeta, posebice na Igrama u Parizu, kada je, realno, zakinut za ocjenu, što ga je izbacilo s postolja, Aurelu ovo natjecanje itekako treba. U Osijek dolaze gotovo svi finalisti s partera i preskoka u Parizu.

- Posebno mi je drago što ću imati priliku za revanš s finalistima i medaljašima na preskoku. Veselim se ponovnom susretu. Jedva čekam.

Na parteru DOBRO Worl Cupa gledat ćemoi srebro i broncu iz Pariza - Izraelca Artema Dolgopyata (olimpijski prvak u Tokiju), koji je i prvak svijeta i dvostruki prvak Europe, te Britanca Jakea Jarmana. Nimalo slabiji natjecatelji neće biti ni na preskoku. Dolaze srebrni i brončani iz Pariza - Armenac Artur Davtyan i Britanac Harry Hepworth.

- Njima dvojici posebno se veselim. S obzirom na to da mi je Hepworth na Olimpijskim igrama pobjegao za 0,049 i uzeo broncu, nadam se da ću to uspjeti popraviti, a volio bih dobiti i Davtyana. Trudit ću se - najavljuje Aurel.

Baš kao što se proteklih mjeseci "trudi biti dobro".

- U mojoj karijeri očito stalno moraju biti neke prepreke. Na žalost, tako je bilo i sada. U listopadu prošle godine na treningu se dogodila ozljeda. Slična kao i prije dvije godine. Samo što je sada bila na lijevoj nozi, metatarzalna kost opet je napukla, opet sam mjesec dana nosio gips, bio na štakama... Sve mi je to usporilo ulazak u formu i pripreme. Na sve to su me ukliještila leđa, što je dodatno otežalo situaciju, i, evo, tek sam pet tjedana prije Osijeka mogao konačno normalno trenirati.

Sve mu je to dodatno poljuljalo i onako poljuljanu motivaciju nakon Pariza.

- Nakon lanjskih Olimpijskih igara dosta čudno sam se počeo osjećati u smislu natjecanja. Nekako kao da mi je splasnuo taj žar i želja za nadmetanjem, ali kako se Osijek približava, i želja se počela vraćati.

Nakon Pariza - krah

Muči li ga još uvijek to peto mjesto iz Pariza?

SLOBODAN KADIĆ

- Kad s odmakom pogledam na Pariz, nemam si što predbaciti. Stvarno mogu biti zadovoljan nastupom, s obzirom na cijelu situaciju i jer je bilo pitanje hoću li uopće otići na Igre. Izvukao sam tamo 250 iz sebe i mislim da sam ja svoj posao odradio.

No jesu li svi odradili svoj posao? Puno se nakon njegova nastupa u olimpijskom finalu govorilo o sucima. Ili je naša javnost samo bila subjektivna?

- Još uvijek dosta često gledam videa iz Pariza. Vidim neke stvari, neke nepravde koje možda nisu trebale biti takve kakve su bile i možda sam stvarno trebao biti u borbi za medalju, ali ja znam da sam dao sve od sebe, napravio svoj maksimum i sam sebi nemam što predbaciti. Jednostavno, gimnastika i općenito sport su surovi i moraš nastaviti gurati dalje. Ako upadnem u kolotečinu negativnih misli, da se stalno vraćam na Pariz i razmišljam o tome, to će me spriječiti u daljnjem razvoju i napretku u karijeri.

Koliko mu se život promijenio nakon Igara?

- Puno. I u pozitivnom i u negativnom smislu. Pozitivno je to što vjerujem da će mi na natjecanjima koja dolaze mentalno biti lakše, jer prošao sam najveću pozornicu, to iskustvo je teže od bilo čega. Jasno, ostaje žal što nisam uspio dohvatiti medalju. Najteže je to što mi se medalja nudila. Onih 0,049 do medalje pamtit ću sigurno do kraja života. Ili neću, ako to ispravim u Los Angelesu.

Nije ga nakon Pariza dočekalo "samo" suočavanje s propuštenom prilikom za medaljom.

- Bit ću iskren. Ne mogu baš reći da sam uživao nakon Pariza. Dosta mi je teško pričati o tome. Nakon što mi je majka preminula, nakon što sam ostao sam, bez i jednog roditelja, nisam imao vremena proći kroz sve to kako sam možda trebao. Morao sam se okrenuti pripremama za OI i nakon Pariza me to sve skupa dočekalo. Otišao sam na more, mislio sam da ću uživati, da sam opušten, a na kraju su me sve te emocije sustigle. Usto, nikako nisam mogao izbiti iz glave da sam imao medalju na dlanu. Ma, nekad imam osjećaj kao da ja uopće nisam bio u Parizu, kao da je to neki san. U sekundi mi je to sve proletjelo. Kao da mi je najvažnije natjecanje koje postoji u sportu prošlo kroz ruke, a ja nisam dovoljno uživao u tome i osjetio sve to. Ako uspijem doći do sljedećih OI, definitivno želim više uživati nego u Parizu.

Iz Osijeka u Ameriku

Na putu do Pariza, ali i nakon njega, uz trenere Vladimira Mađarevića i Borisa Čulina, najveća podrška bila mu je zaručnica, bugarska gimnastičarka Yoana Yankova.

- Bila je uz mene kad je bilo najteže, kad sam se pripremao za Pariz. Lakše je kad uz sebe imaš nekoga tko je iz tvog sporta, razumjela je sve kroz što prolazim. Fantastično je imati nekoga takvoga pokraj sebe i još trenirati zajedno. Ponosan sam na nju jer ona nakon osam sati posla u uredu, gdje je odvjetnica, dolazi u dvoranu i trenira. Sada ćemo u Osijeku prvi put zajedno nastupiti. Nadam se da će i ona izboriti EP i da ćemo i tamo ići zajedno.

Koliko Aurel uspije uživati u natjecanju u svom gradu?

- Kad pomislim da će Osijek 2027. biti kvalifikacijski za Olimpijske igre u Los Angelsu, odmah mogu zaboraviti na uživanje, ha, ha... Bilo bi nevjerojatno da pred svojom publikom ostvarim kriterij za Los Angeles... Ogromna je čast što smo pokraj jednog Caira, Bakua, Dohe i drugih velikih gradova i mi domaćini kvalifikacija za OI, ali naravno da će svima nama iz Hrvatske biti pritisak. Da, super je što smo na domaćem terenu, pred svojim ljudima, ali također te ljude ne želiš razočarati. Došli su zbog nas, napunili Gradski vrt i želimo im se odužiti superrezultatima. I kad nisam u najboljoj formi, znam da u Osijeku moram dati sve što znam. Ali, s druge strane, i ta atmosfera meni da dodatni adrenalin.

Kakav plan je Aurel postavio za prvu sezonu novog olimpijskog ciklusa?

- Nakon Osijeka idem na svjetske kupove u Koper i Varnu, a onda na EP u Njemačku. Moram imati bar dva-tri natjecanja prije Europskog prvenstva. Osijek će mi puno pomoći na tom putu jer u Gradskom vrtu je prvi put napravljen podij sa spravama kao na EP-u, pa još ta atmosfera... Bit će mi to savršena provjera za Leipzig. Na jesen nas čeka SP u Indoneziji, a kako ja još nisam osigurao gimnastičku mirovinu, moram zavrnuti rukave - nasmijao se za kraj bivši viceprvak Europe na parteru.