Život vrhunskih sportaša onako na van čini se pravi glamur. Velika pozornica, dobra zarada, popularnost, slava, sponzori... S druge strane, treninzi, pritisak, stres, ozlijede, očekivanja, žrtvovanje privatnog života često znaju biti okidač za probleme. I to teške probleme.

Mentalni problemi u sportu nisu tema o kojoj se voli pričati, ali mora doći na red, jer sve više sportaša priznaje svoje bitke s bolešću modernog doba - depresijom. Pritisak? U sportu je velik, a neki se s njim teško nose. I "pucaju" unutra, iako na van sve izgleda u najboljem redu.

Ruski tenisač Andrej Rubljov ovih je dana otvorio dušu o "paklu" kroz koji je prošao i teškoj depresiji s kojom je godinu dana vodio bitke. Tenisač koji je 2021. bio peti na svijetu i koji je na sva četiri Grand Sama dolazio do četvrtfinala, ali nikada nije uspio preskočiti tu stepenicu, osvojio je naslov prošlog tjedna na ATP-u u Dohi i otkrio s kakvim se demonima borio. Na terenu lajavac i nekako nervozan tip, izvan njega uglavnom je bio zatvoren i u svojim mislima.

- Bio sam potpuno izgubljen, nisam znao koja je svrha mog života. Kad se s depresijom boriš nekoliko mjeseci, imaš strpljenja i misliš bit će bolje, ali kada to traje godinama, osjećaš se kao da više ne možeš izdržati - pričao je Rubljov u velikom intervjuu za National.

U karijeri je samo od turnirskih nagrada zaradio više od 28 milijuna dolara, ali novac ne pomaže.

- To je kao bol u laktu. Bol počne i raste sve više, a vi si u jednom trenutku želite odsjeći ruku. Uzimao sam antidepresive, počeo sam se osjećati malo bolje, a onda poslije ništa. Nakon nekog vremena shvatio sam da, iako se ne pogoršava, stanje je bilo čudno. Nije mi se svidio taj osjećaj, pa sam prestao uzimati lijekove - dodao je Rus, trenutno deveti tenisač svijeta.

Kaže da mu je u teškim trenucima pomogao prijatelj i nekadašnji tenisač Marat Safin. Da podsjetimo, Safin je bivši svjetski broj 1, osjebujan i zanimljiv tenisač koji je na mečeve znao doći pripit iz noćnog provoda, posebna atrakcija su bile plavuše koje su ga pratile na turniru, na teren je jednom došao pun modrica, pa priznao da se potukao u noćnom klubu... Safin je živio sto na sat, nije dugo trajao na Touru, a sad živi povučeno, sam na selu, okružen samo kućnim ljubimcima.

- Marat me natjerao da shvatim samog sebe. To je bilo ponovno pokretanje s dna. Odatle sam, malo-pomalo, krenuo u boljem smjeru. Trenutačno nisam ni na dobrom ni na lošem mjestu, ali više ne osjećam stres, ne osjećam se anksiozno i nemam depresiju. Nisam još uvijek sretan, ali našao sam početak, da budem uvijek iskren. Prvo prema sebi, a onda i prema drugima - kazao Rubljov.

Andrej Rubljov

EPA

Depresija je bolest modernog doba i često "kosi" sportaše, ali rijetki su oni koji priznaju: Da, imam problem. Kada je 2009. godine Robert Enke, vratar njemačke nogometne reprezentacije, okončao život bacivši se pod vlak, svijet je bio u šoku. Enke se godinama borio s depresijom, njegovi kolege i prijatelji nisu bili svjesni da je to toliko teška bolest dok nije bilo prekasno. U to je vrijeme depresija u sportu bila tabu-tema, godinama poslije vide se pomaci, ali i dalje je borba s demonima uglavnom privatna stvar koju vrhunski sportaši ne vole otkrivati.

Da imaju problema i vode borbu za mentalno zdravlje priznali su Andresa Inieste, Gianluigi Buffon, Tyson Fury, Michael Phelps, tenisačica Naomi Osaka je zbog depresije i anksioznošću uzela pauzu i jedno vrijeme nije igrala, a pod pritiskom se slomila i jedna od najboljih gimnastičarki svih vremena Simone Biles. Na Olimpijske igre u Tokiju stigla je kao jedna od najvećih zvijezda, svijet je bio u iščekivanju njezinih sjajnih izvedbi i novih medalja, a onda je ona Igrama rekla "ne" jer joj je važnije bilo mentalno zdravlje. Jednostavno, slomila se pod teretom iščekivanja, pritisak je bio enorman i Simone se povukla. Bio je to važan trenutak, njezin je slučaj priču o mentalnom zdravlju u sportu podignuo na višu razinu i ohrabio pojedine sportaše da priznaju kako imaju isti problem. No počela je i rasprava o tome koliko je mlađa generacija motivirana za uspjeh i jesu li slabiji od starijih. Nisu slabiji, samo su hrabriji da priznaju da imaju problem. I o tom bi se problemu trebalo više pričati i pisati, jer koliko god se mislilo "dobro je", mnogi se sportaši tijekom karijere, ali i nakon nje, bore s mentalnim problemima.