Vratarka iz Andrijaševaca: Nicole StepićUSTUPLJENA FOTOGRAFIJA
USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
31.1.2025., 08:00
vratarka iz Andrijaševaca

Dvoranski hokej mogao bi proći u Slavoniji. Voljela bih biti ta koja će ga pogurati

Hrvatska je od 3. do 9. veljače domaćin svjetske smotre u dvoranskom hokeju

Kad završi jedno svjetsko prvenstvo u Hrvatskoj, za nekoliko dana počet će drugo. Samo dan nakon završetka SP-a u rukometu u Poreču će, 3. veljače, početi SP u dvoranskom hokeju, na kojem će nastupiti naša i ženska i muška reprezentacija.

Rukomet i hokej idealno povezuje Nicole Stepić. Rođena Vinkovčanka odrasla u Andrijaševcima na predstojećem SP-u u dvorani Žatika branit će vrata hrvatske ženske reprezentacije. Nicole je također još uvijek aktivna članica Rukometnog kluba Multinorm iz Cerne.

Tenis, rukomet, futsal, hokej

Studentici posljednje godine kineziologije u Zagrebu prva sportska ljubav nije bila ni rukomet ni hokej, nego tenis, o čemu nam je pričala nedavno u kompleksu SRC-a Mladost uz Savu, gdje se, između ostaloga, nalazi jedno od rijetkih mjesta u Hrvatskoj gdje se uopće igra i trenira hokej na travi.

- Sa šest godina počela sam trenirati tenis. Bila sam među 20 najbolje rangiranih igračica u državi do deset godina. Kada sam napunila 12 godina, prešla sam na rukomet. Neko vrijeme sam paralelno trenirala rukomet i tenis, a onda samo rukomet. Natjecala sam se u tri mlađe kategorije za RK Multinorm Cerna, a dosta rano prešla sam među seniorke. Ušli smo tada iz treće u drugu hrvatsku ligu pa smo ponovno ispali u treću, pa smo se vratili u Drugu ligu Sjever, u kojoj se i danas natječemo. Premda sam u Zagrebu, još uvijek sam članica kluba iz Cerne, za koji nastupam kada god mi ostale obveze dopuste i kada im se mogu pridružiti, primjerice, ako igraju negdje u blizini Zagreba.

Otpočetka je bila vratarka. I u rukometu, poslije u hokeju na travi, ali i u futsalu, u kojem se također okušala.

- Imam neki specifični golmanski mentalitet. Obožavam sport, ali ne volim trčati. Moj uvjet je bio, ako budem trenirala rukomet, da ću biti samo golmanica.

Hokej na travi "otkrila" je u Zagrebu, gdje je neko vrijeme trenirala i igrala futsal.

- Futsal sam aktivno počela igrati kada sam došla na studij u Zagreb. Prije toga igrala sam ga rekreativno. Moj tata organizirao je turnir ulica u Cerni. I jedne godine došao je na ideju ubaciti i nekoliko ženskih ekipa. Mi smo organizirali svoju žensku ekipu i ja sam odmah, naravno, stala na gol. Na nagovor kolegice počela sam braniti za futsal-klub iz Karlovca koji se zove Reduta. Danas više nisam aktivna u futsalu.

Na prvoj godini fakulteta događa se sudbonosni susret s hokejaškom palicom.

- Bio je već ljetni semestar, negdje treći-četvrti mjesec, i na velikoj pauzi su nam rekli da sve cure s prve godine moraju ostati jer će se održati prezentacija hokeja na travi. Došli su ljudi iz Hokejaškoj kluba Mladost i u pola sata održali prezentaciju i pokazali nam kakav je to sport. Kada su nam prije svega objasnili benefite koje imamo s hokejom na travi, nas 25, ili čak 30, došlo je na ogledni sat u klubu. Na kraju nas je ostalo 15-ak, ali dovoljno za formirati drugu ekipu Mladosti te godine. Nastupali smo tada pod imenom vezanim uz naš Kineziološki fakultet.

Vratarka iz Andrijaševaca: Nicole StepićUSTUPLJENA FOTOGRAFIJA
USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Spomenula si benefite? Koji su to benefiti od hokeja na travi? Putovanja?

- Putovanja dolaze poslije, ali kada se uđe u reprezentaciju, većina benefita dolazi tada. Ako si, primjerice, prvakinja države, dobivaš kategorizaciju sportašice. Meni je na Kineziološkom fakultetu benefit bio što sam dobila pravo na veći broj izostanaka s predavanja i vježbi na nekim predmetima. Kategorizacija sportaša donosi direktan smještaj u studentskom domu, što nama koji smo došli iz ostalih mjesta iz Hrvatske jako puno znači.

Danas, nakon što si se okušala u četiri sporta, koji ti je najdraži?

- Hokej je definitivno sport u kojem sam najviše toga ostvarila, u kojem sam stekla status reprezentativke, ali još uvijek kažem da je rukomet moj sport.

Pratiš li onda Svjetsko rukometno prvenstvo?

- Naravno. Pratim i navijam. Pratim cijelo vrijeme i mušku i žensku rukometnu reprezentaciju. Prvi put me tata vodio na utakmicu rukometne reprezentacije u Split 2009., bila sam i na Europskom prvenstvu 2018., odem i na Zagreb u Ligi prvaka.

Izbornik Nijemac

Prelazimo pomalo na skorašnje Svjetsko hokejaško dvoransko prvenstvo. Otkud to da se Svjetsko prvenstvo igra u Hrvatskoj, u Poreču?

- U Hrvatskoj će igrati najboljih 12 na svijetu u muškoj i ženskoj kategoriji. Znači, najbolji u dvoranskom hokeju. Europska i Svjetska hokejaška federacija traže države u kojima će davanjem domaćinstva ovakvih natjecanja potaknuti razvoj toga sporta. Već smo organizirali neka natjecanja u mlađim dobnim kategorijama, zatim dvoranska i prvenstva na otvorenom u nižim rangovima, pa smo se valjda i dokazali kao dobri organizatori. Vjerujem da je i Hrvatska jako privlačna lokacija za održavanje takvih natjecanja. Što se tiče Poreča, koliko sam čula, bila je opcija da se igra u Zagreb Areni, ali je procijenjeno da se ipak radi o prevelikoj dvorani i da je onda, posredovanjem Hrvatskog olimpijskog odbora, ponuđen Poreč.

Gdje je uopće hrvatski hokej u tim europskim i svjetskim okvirima?

- Svi mi koji igramo hokej na travi igramo i dvoranski hokej. Uglavnom smo svi i članovi obiju reprezentacija, za razliku od najjačih zemalja. Mi smo lošiji u vanjskom hokeju jer tu treba više igrača, a mi nemamo dovoljno veliku bazu. Kao u hokeju na ledu, reprezentacije su podijeljene u rangove, odnosno divizije. U A rangu je krema svjetskog hokeja, a mi smo i u muškom i u ženskom hokeju u C rangu, gdje se borimo. Nekada smo bolji, nekada gori. Znalo se, recimo, dogoditi da nam mlađi uzrasti uđu u B rang. U dvoranskom hokeju muški su izborili i igrali čak A rang, u kojem su kao "lucky loseri" dobili pozivnicu za Europsko prvenstvo. Mi smo sada igrali u B rangu i zauzeli smo treće mjesto, a prva dva prelaze u A rang. Tako da smo trenutno, ajmo reći, po kvaliteti gornji B rang.

STIŽU NOVINARI IZ NAMIBIJE

Na predstojećem Svjetskom prvenstvu u dvoranskom hokeju u Poreču u ženskoj konkurenciji uz Hrvatsku će nastupiti reprezentacije Češke, Belgije, SAD-a, Austrije, Južne Afrike, Poljske, Tajlanda, Australije, Njemačke, Namibije i Novog Zelanda, a u muškoj konkurenciji uz naše hokejaše sudjelovat će Austrija, Južna Afrika, Poljska, Iran, Argentina, Njemačka, Malezija, Belgija, Australija, Namibija te Trinidad i Tobago. Zanimljivo, kako nam je otkrio Davor Petrović, kolega iz Novog lista, voditelj press-centra, koji je nekada i sam bio hokejaš, a danas aktivan među veteranima, među akreditiranim je novinarima čak njih šest iz Namibije! Susrete na Svjetskom dvoranskom hokeju prenosit će i Sportska televizija.

Hrvatska ženska reprezentacija na SP-u je u skupini s Belgijom, SAD-om i Češkom. Koliko su u Hrvatskoj ozbiljno shvatili to natjecanje, svjedoči što je za izbornika ženske vrste imenovan njemački dvojac - Hagen Streit i Nikolas Von Zech. Što možemo uopće očekivati na predstojećem SP-u?

- U tom društvu mi smo, kako bi se to reklo, "under dog". Vjerujem da će sve reprezentacije protiv kojih igramo računati na lake pobjede, ali mi radimo, treniramo, mislim da bismo mogli čak nekoga i iznenaditi.

Svjetska smotra bit će dobra prilika za promociju toga sporta u Hrvatskoj, no pitanje je kako proširiti hokej na travi u ostalim dijelovima Hrvatske.

- U Zagrebu imamo šest klubova, dva ovdje na Mladosti, četiri u Hokejskom centru, ali su ova dva centra gdje se trenira hokej na travi udaljeni jedan od drugoga možda dva kilometra. Znači, hokej se u Zagrebu igra u praktično istom dijelu grada, pa uglavnom privlačimo djecu iz istih kvartova. Zatim imamo klub u Zelini, Varaždinu, a osnovan je i klub u Kninu.

Nakon Drugog svjetskog rata djelovao je i Klub hokeja na travi "Ivo Lola Ribar" u Osijeku, koji su uglavnom činili tadašnji osječki gimnazijalci iz istoimene gimnazije. Radi li se uopće na oživljavanju tih centara ili privlačenju većeg broja curica i dječaka u hokej na travi ili u dvorani?

- Evo, upravo bih navela primjer Mladosti, koja je preko europskih projekata organiziral hokejaški klub u Kninu. Kada je projekt krenuo, još je postojao klub u Splitu, zvao se Spartanac. Njima je bio problem što nisu imali s kim igrati jer svaki dolazak u Zagreb ili Zelinu bio im je veliki trošak. Taj europski projekt za hokej u Kninu trajao je tri godine, uspjeli su dovesti i teren, ali im se dogodilo da ga je odnijela bura. I s obzirom na to da surađuju izravno s nama u Mladosti, krpaju se i igraju dvoranski hokej.

Osim što je aktivna hokejašica i reprezentativka, Nicole je i trenerica mlađih uzrasta u Mladosti. Ima želju predstaviti i pokrenuti hokej u Slavoniji.

- Pitanje je prije svega gdje ću poslije živjeti. Nisam ga još nikome demonstrirala ili predstavila kod kuće, ali kada pokažem mojoj obitelji ili curama s rukometa snimku hokeja, to onda bude show. Sto pitanja mi postave. Ideja je zatražiti od Hrvatskog hokejskog saveza za početak osnovne stvari, kojima se mi već i danas koristimo kada radimo demonstracije po školama, pa da hokej za početak demonstriram bar u osnovnoj školi u koju sam ja išla, u Cerni i u Andrijaševcima. Mislim da bi čak, ne samo po Slavoniji nego i u ostalim dijelovima Hrvatske, dvoranski hokej mogao prije proći. Za hokej na travi treba 11 igrača, a dvoranski hokej igra pet igrača plus vratar. Moglo bi to proći, koliko god bio svima problem termin u dvoranama - zaključila je vratarka hrvatske hokejaške reprezentacije.