Predaja i gromoglasni zvižduci s tribina dok je izlazio s glavnog terena u Melbourne Parku. Tako je 37-godišnji Novak Đoković završio nastup na ovogodišnjem Australian Openu. Mnogi će reći sramota, čovjek koji je deset puta osvajao naslov pobjednika na australskom Grand Slamu nije zaslužio takav ispraćaj, ali Đoković i publika diljem planeta Zemlje baš se i ne ljube.

Đoković je plasman u novo finale australskog turnira tražio protiv njemačkog tenisača Alexandera Zvereva. Uoči meča žalio se na ozljedu mišića noge, istu onu zbog koje je kod zaostatka u meču s Carlosom Alcarazom tražio pomoć liječničke službe, pa u nastavku zaigrao kao čovjek koji nema problema s bolovima i pomeo Španjolca. Protiv Zvereva je izdržao set, izgubio ga je u tie-breaku i onda odlučio predati. Kad je teniski veteran krenuo s terena, publika je glasno zazviždala. Ljudi su platili ulaznicu za cijeli teniski meč, ne samo za set. No Đoković je poručio: "Ne mogu više." I nisu zvižduci bili samo zbog "skraćenog programa", pokazali su Australci što misle o srpskom tenisaču, velikom šampionu, koji, ruku na srce, nikad nije znao najbolje gubiti. I nije riječ samo o ovoj predaji i riječima: "Da sam mogao birati od koga izgubiti, onda je to Zverev. U meni će imati velikog navijača u finalu jer mu želim premijerni Grand Slam naslov" nego o onom što ga je pratilo kroz karijeru. Nakon gotovo svakog poraza fokus je više stavljao na sebe, svoje bolove ili ozljede, manje na sjajnu igru suparnika. Ljudi to ne vole, još manje njegovo ponašanje, koje je znalo biti, u najmanju ruku, čudno. Iako je u njihovu najvećem teniskom dvorištu, Melbourne Parku, uzeo okruglih, deset naslova, Australci mu ne mogu oprostiti opužbe kako su ga otrovali u hotelu u kojem je boravio nakon što je u koronadoba prekršio njihova pravila i ušao na australsko tlo iako nije smio. Vjerovao je tada da zbog svoje veličine i imena može zaobići stroga pravila domaćina, ali Australija nije Balkan, pa je dobio šut-kartu...

Srbin je rekorder u gotovo svim teniskim rubrikama, njegova karijera na terenu je impresivna i teško dostižna, u tenisu se iznad svega gledaju Grand Slamovi, i tu je ispred svih. U kolekciji ih ima 24, deset puta je osvajao Australian Open, sedam puta Wimbledon, četiri puta US Open i tri puta Roland Garros. Iza njega je umirovljeni dvojac Rafael Nadal (22) i Roger Federer (20). Unatoč svim nevjerojatnim brojkama, Đoković u eri vladavine "svetog trojstva" (Federer, Nadal i on) nikada nije imao ono što je najviše želio - biti omiljen gdje god se pojavi i kod publike imati tretman kakav imaju najveći. Koliko god se trudio, ovacije, naklonost i poštovanje publike dobivali su njegovi najveći rivali - Nadal i Federer. I nije sva krivnja na publici.