Senzacionalna pobjednica u bacanju koplja iz Rija de Jeneira iz Pariza se vraća s četvrtim mjestom. Sara Kolak je od novog olimpijskog odličja bila udaljena 28 centimetara, toliko je dalje koplje bacila Čehinja Nikola Ogrodnikova (63,68 m), koja se okitila broncom.

Nekoliko godina
za zaborav

Sara je u trećoj seriji finala na Stade de Franceu bacila koplje 63,40 metara. U tom trenutku to je bilo dovoljno za brončano odličje, ali je nedugo nakon toga u istoj seriji Čehinja Nikola Ogrodnikova bacila 28 cm dalje. I taj je hitac bio presudan, Sara je ostala četvrta, Čehinja otišla na postolje. Kolak je još dvaput prebacila 60 metara, 62,31 m u petoj i 63,03 m u šestoj seriji, ali do medalje nije mogla. Šteta što u finalu nije uspjela baciti na razini hitca iz kvalifikacija, jer bi tih 64,57 m u finalu bilo dovoljno za srebrno odličje. Nova olimpijska pobjednica postala je 26-godišnja Japanka Haruka Kitaguchi, koja je u prvoj seriji bacila 65,80 m, što je daljina koju ni jedna finalistica više nije uspjela premašiti. Tako je aktualna svjetska prvakinja iz Budimpešte tom naslovu dodala olimpijsko zlato. Do srebrne medalje stigla je Južnoafrikanka Jo-Ane van Dyk sa 63,93 m. Sara je ostala bez medalje, ali može biti zadovoljna nastupom u Parizu. Vratila se u sam svjetski vrh, pokazala da još može itekako daleko bacati.

Nakon što je u Riju de Janeiru 2016. zablistala u punom sjaju, protiv svih prognoza i očekivanja osvojila zlatno odličje, za Saru su stigli teži dani. Na neko je vrijeme, nekoliko godina, potonula, bila daleko od svjetskog vrha, duljine koje je bacala bile su vrlo skromne. I kad je bilo teško, nije bježala od istine da su iza nje tri-četiri sezone za zaborav, u kojima je podbacila na svim velikim natjecanjima. Sve je počelo na Olimpijskim igrama u Tokiju 2021., na kojima je zbog tri "iksa", tri neuspješna bacanja, ostala bez plasmana. Isto je bilo i na Svjetskom prvenstvu u Eugeneu u srpnju 2022., nakon čega je zapela u kvalifikacijama Europskoga prvenstva u Münchenu. Svašta je tada prolazilo glavom, ali nije se znala posložiti i izvući. No opet je ovdje, u njezinoj ruci još ima dinamita, četvrto mjesto na najvećem sportskom natjecanju na svijetu nije loše. Točnije, to je vrlo dobar rezultat.

Ponosna i bez medalje

- Bila sam spremna, stvarno sam dobro trenirala, samo su se morale stvari dobro posložiti, ja sam ih morala posložiti. Jako, jako sam ponosna na ovo četvrto mjesto, vratila sam se u sam vrh. Možda ne idem s medaljom doma, ali idem kući puna srca i ponosna na sebe i na cijelu ekipu. Nije medalja bila daleko, ali to je sport. Mislim, ako sad idem kopat po svakome od hitaca što je moglo bolje, uvijek se nešto nađe. Ali u tom trenutku to je bilo najbolje što sam mogla i to je bitno - kazala je olimpijska pobjednica iz Rija 2016., koja je godinu dana nakon toga osvojila četvrto mjesto na SP-u u Londonu, a onda upala u svojevrsnu krizu, koja je trajala do kvalifiakcija Pariza, kada je bacila 64,57 m.

- Pa ovo je bila norma za Svjetsko prvenstvo u Tokiju, tako da imam tu normu. Ali prvo ću nastupiti na "Hanžeku". Nadam se da će tribine u Zagrebu biti pune. Generalno, ovi rezultati, ove daljine trebale bi mi značiti i povratak u sljedećoj sezoni na mitinge Dijamantne lige - kazala je Sara, sretna zbog još jednog razloga.

- Moji mama i tata bili su u Parizu, nisam znala da dolaze. Jako sam sretna da su bili tu, to mi je bio velik motiv. Zagrlila sam se s njima i s trenerom Mišelom Žerakom i još se budemo grlili.

Inače, Žerak, bivši slovenski skijaš, od lani je dio Sarina tima, on je njezin trener, ali i dečko.