Premda je ljeto, djeca su još na praznicima, nije još započeo ni posljednji termin programa Sportsko ljeto na Sokolu namijenjen djeci od pet do 12 godina, Sokol centar ovoga kolovoza ipak ne zjapi prazan.

Na prvom katu svakodnevno se provode aktivnosti treninga za ljude starije životne dobi ili, kako volimo to nazvati - naše zlatne generacije. Dok su na katu trenirali "zlatni", jedan "srebrni" istovremeno je trenirao u prizemlju Sokol centra, točnije u velikoj gimnastičkoj dvorani. Začudili smo se kada smo iz nje čuli nekakvo komešanje i razgovore. Upravo je jutarnji trening pod nadzorom svoje trenerice Iryne Gorbacheve provodio Ilia Kovtun, ukrajinski gimnastičar, koji više od dvije godine živi i trenira u Osijeku. Odradio je svoj jutarnji trening, i to gotovo u punom dvosatnom terminu, premda je prošlo samo nekoliko dana otkad se vratio iz Pariza, gdje je na Olimpijskim igrama osvojio srebrnu medalju na ručama.

Nakon medalje - trening

- Trenerica Iryna mi je rekla da nije dobro samo cijeli dan ležati i ništa ne raditi. Bar treba doći i odraditi neki lakši trening - pričao nam je 20-godišnji Ilia, pokraj kojeg je cijelo vrijeme treninga bila osvojena srebrna medalja.

- Svi sportaši žele u svom životu dobiti olimpijsku medalju i moj san se time ispunio. I uopće nema veze koju si medalju osvojio. Ovim sam upisan u povijest.

Mi Osječani volimo reći da je to i osječka medalja. Slažeš li se s tim?

- Da, kako da ne. Stvarno je to tako. Puno su nam ovdje ljudi pomogli. Trenirali smo cijelo vrijeme i živjeli u Sokolu. Treneri Vladimir (Mađarević) i Boris (Čulin) i ostali koji rade ovdje u Sokolu stvarno su uradili puno dobroga za nas, tako da doista to može biti osječka medalja.

Osvojio je srebro na ručama, a malo je nedostajalo i za medalju u višeboju i na parteru, gdje je osvojio četvrto mjesto.

Srebrna olimpijska medalja stoji pored i tijekom treninga

Ustupljena fotografija

- Kao i u Hrvatskoj, i mi u Ukrajini to nazivamo drvenom medaljom. Moglo je sigurno biti bolje, ali i na višeboju i na parteru bila su stvarno odlična finala.

Pročitao sam u medijima da se trenerica nakon višeboja požalila na suđenje?

- Na vratilu sam dobio 13.833, a neki koji su pogriješili, dobili su više, ali na kraju ne možemo ništa reći. Napravili smo svoje, suparnici su stvarno bili iznimno kvalitetni. Posebice to mogu reći na ručama, gdje sam uradio svoju vježbu, a znao sam da teško mogu pobijediti Kineza koji ima veću startnu ocjenu.

Pratio je nastup i svoga kolege Aurela Benovića.

- U kvalifikacijama je napravio odlično. To sam čak i vidio. U finalu je napravio sve što je mogao. Vidjelo se i na preskoku kao i na gotovo svim ostalim spravama na konju, na parteru, na karikama. Svi su došli na Olimpijske igre jako spremni. Teško je bilo finale i svi su bili sjajni, ali opet mislim da su ovima iz Engleske stavili veću ocjenu od Aurela, veću nego što su to zaslužili. Gledao sam tu vježbu na mobitel svi su radili uglavnom isto i po meni jednako dobro su skakali, ali ipak nekome su suci dali 14.800, nekome 14.900, a nekome 15,0. To mi je bilo malo čudno.

Odmor na Baltiku

Donna Vekić nakon osvajanja srebra ne odvaja se od medalje. I Kovtunu će tek uslijediti godišnji odmor. Nosi li na njega i olimpijsku medalju?

- Nosit ću je sigurno sa sobom. Idem k tati i sestri u Poljsku, a doći će mi i mama iz Ukrajine. Prije toga navratit ćemo k prijateljima u Slovačkoj. Tamo su nas pozvali da im pokažemo olimpijsku medalju i podružimo se s malom djecom koja treniraju gimnastiku.

Znači, ništa ove godine od planiranog odlaska na Jadransko more?

- Ove godine samo Baltik. Bit će i tamo kupanja i ležanja na plaži, možda na kraju stignem i do Pule ili nekamo do Jadranskog mora, koje je ljepše od Baltika.

Pričao nam je Ilia pomalo sa sjetom i o ukrajinskim ljetovalištima na Crnom moru. Najviše o Odesi, kamo i danas Ukrajinci, unatoč ratnoj agresiji i stalnoj prijetnji ruskim napadima, odlaze na odmor. Uostalom, slično su prolazili i neki naši hrvatski gradovi na Jadranu početkom devedesetih.

Ilia Kovtun i Aurel Benović

Ustupljena fotografija

U sljedećem olimpijskom ciklusu prije svega želimo da završi rat u Ukrajini, no kakvi su planovi za nastavak karijere?

- U svakom novom olimpijskom ciklusu jako se mijenjaju pravila u gimnastici. Konkretno, sada se deset obveznih elemenata smanjuje na osam. Smanjuju se i startne ocjene, tako da će trebati naučiti i neke nove elemente, promijeniti vježbe. Sve krenuti ispočetka, pa se nadam da ću, kada krene sezona, kada počnu svjetski kupovi, već osvajati neke medalje. Naravno, glavni cilj će biti Olimpijada u Los Angelesu, gdje se nadam da će biti još bolje.

Nadamo se i povratku u Ukrajinu. Postoji li mogućnost i dalje ostanka u Hrvatskoj. Čak i kada se situacija u tvojoj zemlji smiri?

- Ne znam, vidjet ćemo. Vratiti se u Ukrajinu, ostati u Hrvatskoj. Treba vidjeti i s Mađarevićem i ljudima iz Sokola, jer ipak su nas oni ovdje ugostili. Mi kod njih živimo. Ajmo se prvo odmoriti, početi s novim pripremama, pa ćemo sve vidjeti - zaključio je osječki Ukrajinac.