Šerif se vratio u grad! Aurel Benović još u utorak navečer stigao je iz Pariza u Osijek, a jučer prijepodne i u Sokol centar kako bi odradio lagana rastezanja i trčkaranje. Naravno, još pod dojmovima svog premijernog nastupa na Olimpijskim igrama, na kojima je bio vrlo blizu osvajanja medalje.

U finalu discipline preskok zauzeo je peto mjesto. Već se dosta glasnica, tinte ili, danas preciznije, udaraca po tipkovnici potrošilo na njegov nastup u finalu u legendarnoj dvorani Bercy. Može li pet dana nakon toga finala reći išta pametnije?

- Ne znam koliko sam puta pregledao tu snimku. I sada možda subjektivno procjenjujem. Taj moj skok je bio za šest do sedam desetinki odbitka, a ne za osam, kako su oni odsudili. Tako je to u gimnastici. Ne možeš uložiti prigovor na konačnu ocjenu skoka, jedino na početnu ocjenu. Da su se na primjer zabunili pa stavili početnu ocjenu skoka 5,2, a bila je 5,6, onda bi se mogli žaliti. Ovako na 14.800 mogao sam samo gledati.

Knedla u grlu

Bila mu je knedla u grlu kada je vidio da su mu suci za drugi skok dodijelili 14.800, a pokraj njega u tom trenutku stajalo četvrto mjesto u poretku. Tako blizu medalje, a tako daleko.

- Kad je izišao taj rezultat, kad sam vidio da sam četvrti, nisam mogao vjerovati. Očekivao sam 14.900 i da ću s 14.950 prosjekom izbaciti bar jednoga Britanca. Kad sam vidio da sam četvrti, onda sam iskreno navijao da Armenac Davtyan skine s postolja bar jednoga Britanca, što se i dogodilo.

Dok smo razgovarali, iza leđa mu je došao ukrajinski kolega Ilia Kovtun. Dobacio mu je: "Možda im se nije svidjela tvoja frizura."

- Ma da je iza njega stajala Velika Britanija, bile bi to obje ocjene preko 15 - rekao je olimpijski viceprvak na ručama iz Ukrajine s trenutno osječkom adresom.

Nitko doista ne može zamjeriti Aurelu apsolutno ništa nakon njegova nastupa. Naravno, ni on sam sebi. Može samo biti ponosan.

- Dao sam svoj maksimum. Ponosan sam što sam ušao u finale, uopće prošao na Olimpijadu. Iskreno, zaplakao sam kada sam izišao iz dvorane. Izgubiti olimpijsku medalju za pola desetinke na mojim prvim Olimpijskim igrama. Mora ti zbog toga biti žao. Opet, kako sam to izveo, moram biti ponosan.

Vratimo se na mjesece prije Olimpijskih igara. Puno se toga izdogađalo. U posljednji trenutak izborio je put u Pariz, i to na parteru.

- Da mi je netko rekao prošle godine da ću uopće nastupiti u finalu na Olimpijskim igrama, rekao bih mu da nije normalan. Ma što prošle godine, kada sam stvarno prošao svašta, od ozljede i operacije do gubitka majke i puno je toga bilo pod znakom pitanja, ma da mi je netko rekao prije četiri mjeseca, nakon DOBRO World Cupa, a uoči posljednjeg nastupa na Svjetskom kupu u Dohi, koje je bilo posljednje na kojima sam mogao izboriti Olimpijske igre, da ću biti u finalu, isto bih mu rekao da je lud.

Što da je netko tada rekao da ćeš biti u finalu Olimpijskih igara i to na preskoku?

- E, tom bih tek rekao da je totalno lud i da ne zna što priča. Računali smo na parter, na parteru sam i izborio Olimpijske igre, a u preskok sam odlučio pojačati taj prvi skok na 5,6 prije DOBRO World Cupa.

U Osijeku je prvi put i skočio "dragulescua" i osvojio prvo mjesto sa skokovima s kojima će četiri mjeseca poslije zamalo osvojiti olimpijsku medalju.

- U Osijeku sam super odradio i počeo vjerovati da mogu biti dobar i na preskoku. Dogodila se poslije Doha, gdje sam na parteru izborio Olimpijske igre, ali sam na preskoku 'pao na glavu'. U tri mjeseca sam natrenirao skokove za Olimpijske igre i da budem konkurentan s njima. To je doista bilo nerealno. Ne znam ni sam na koju "foru" sam to uspio. Na rad, na talent, na moj karakter. Sva sreća da sam eksplozivan. Ja u biti baratam svim tim šraubama i elementima s partera. Na preskok sam prenio samo eksploziju koju u biti imam.

Nakon nastupa i finala rekao si u jednom trenutku kako ćeš se ubuduće posvetiti samo preskoku. Tvoj trener Mađarević odmah je rekao da to nije opcija. Uostalom, na parteru si stigao do visoke početne ocjene. Nije puno nedostajalo i da te vidimo u finalu Olimpijskih igara na parteru.

- Svašta čovjek kaže kada je vruć. Definitivno ću nastaviti raditi i parter. Nema razloga da odustajem od partera jer sam i na parteru bio konkurentan za finale. Taj nekontrolirani izlazak s partera na drugoj dijagonali me je stajao ulaska u finale. Na to sam izgubio sigurno cijeli bod. Izvukao sam vježbu s obzirom na to da sam imao problema s tim išijasom, koji mi je zadavao veće probleme negoli kod preskoka.

Mađarević - drugi otac

Vratio se u Osijek iz Pariza. Ostao je sam. U rujnu prošle godine preminula mu je majka, a otac još kada je bio dijete. Tko su ti danas ljudi od najbližeg povjerenja, s kojima dijeliš i dobro i zlo i koji su s tobom u svakom trenutku?

- To su moji treneri Vladimir Mađarević i Boris Čulin. S njima sam svaki dan praktički odmalena. Moj trener Vladimir mi je kao otac. Kada mi se dogodilo to s mamom, jako puno mi je pomogla moja djevojka. Ona je inače iz Bugarske. Upoznali smo se na Svjetskom kupu u Cottbusu. Bila je i ona gimnastičarka, danas radi u Londonu u jednom odvjetničkom uredu, specijaliziranom za sportsko pravo. Velika su mi podrška moji brat i seka. Brat s obitelji živi u Njemačkoj. Stigao je sada u Osijek kada sam s vratio iz Pariza. Sestra mi je u Rijeci. Obići ću je kad budem išao na more.

SLOBODAN KADIĆ

Zbog čega nije još otišao na zasluženi odmor prema jadranskoj obali, razlog je prilično bizaran.

- Nisam još stigao zamijeniti zimske gume, ha, ha. Ma toliko se toga izdogađalo, natjecanja, pripreme, treninzi, da jednostavno nisam stigao.

Kakva sjećanja nosiš iz olimpijskog sela? S kim si se najviše družio od ostalih hrvatskih sportaša?

- Ja sam tip osobe koja najviše uživa biti sama sa sobom. I tu, kada sjednem na kavu ispred Sokola, volim biti sam. Imam, naravno, prijatelje s kojima se družim, ali nekako volim ostati u svojoj rutini. To sam pokušao uraditi i dok sam bio u olimpijskom selu. Došao sam odraditi svoj posao i zato sam htio ostati fokusiran, što sam i uspio. Što se tiče ostalih naših sportaša, svima je nekako bilo krivo što nisam osvojio medalju. Hrabrili su me i davali podršku. Braća Sinković su čak i izjavila da su sretna što u veslanju odlučuje štoperica, a ne subjektivna procjena suca kao u gimnastici. Miran Maričić, naš brončani strijelac, također me je tješio. Rekao mi je da se sve to događa u sportu i da će sigurno biti nova prilika - zaključio je osječki olimpijac.