Malo tko od milenijaca, ili generacije Z, kako su klasificirani, uopće zna za bilo koju atletsku zvijezdu. Uvijek, naravno, čast izuzecima, ali bojim se da je, što se tiče praćenja atletike, to "izgubljena generacija".

Velika većina njihovih roditelja i onih starijih znaju, na primjer, tko je Sergej Bubka. Velika većina njih, kada je o atletici riječ, zaspala je negdje u osamdesetima ili devedesetima, uz lagano buđenje dok je atletskim stazama vladao Usain Bolt.

Sergej i Armand

Istim tim generacijama, koje dobro znaju lik i djelo velikog Bubke, olimpijskog prvaka, šestrostrukog svjetskog prvaka i vlasnika čak 35 svjetskih rekorda u dvorani i na otvorenom, još uvijek je baš on pojam za skok s motkom. I teško da su do ovih Olimpijskih igara čuli za Armanda Duplantisa, švedskog atletičara, koji je u ponedjeljak navečer na Stade de Franceu preskočio 6,25 metara, što je već deveti put kako postavlja najbolji rezultat svih vremena u skoku s motkom. Naravno, suvereno je osvojio olimpijsko zlato. O tome koliko ljudi znaju za Duplantisa, čak sam proveo i mini istraživanje. Istina, ne baš strukturirano i ne baš znanstveno-metodološki utemeljeno, ali poslužit će za argumentaciju. Većina onih koji su znali za Bubku nije znala za Duplantisa. Ima već deset godina kako je Bubka sa svojim najboljim svjetskim rezultatom u skoku s motkom otišao u povijest. Nakon 20 godina vladanja u njegovu Donecku srušio ga je Francuz Renaudu Lavillenieu, koji je tada preskočio 6,16 metara. Šest godina poslije Duplantis je za centimetar srušio Lavilleniea i otada je još osam puta rušio vlastiti svjetski rekord. Centimetar po centimetar. Onako kako je nekada to radio Bubka. Do posljednjeg svjetskog rekorda došao je u ponedjeljak u finalu Olimpijskih igara, kada je iz trećeg pokušaja preskočio 6,25 metara. Nakon toga pothvata krcate tribine Stade de Francea počele su klicati "Mondo, Mondo". Nadimak je to 25-godišnjaka koji zapravo predstavlja zemlju svoje majke. Rođeni je Amerikanac, iz Lousiane.

EPA/MARTIN DIVISEK

On je lud

Otac Greg bio je također skakač s motkom, preskočenih 5,80 metara osobni mu je rekord. U vrijeme kada je to ostvario, 1993. godine, taj je rezultat bio dostojan medalje s najvećih natjecanja. Greg Duplantis je otac, ali i Armandov trener, a majka Helena, rođena Šveđanka, nekadašnja je odbojkašica i atletska sedmobojka. Majka je zaslužna što su njezina djeca naučila švedski premda se u kući primarno govorilo engleskim. Sramežljivi Armand dugo godina švedskim se koristio samo unutar četiri zida, sve dok nije upravo preko Skypea počeo uzimati dodatne lekcije. Danas jezik zemlje koju predstavlja govori prilično tečno. Armand Duplantis ima dva starija brata i mlađu sestru. Svi su u sportu, najstariji, Andreas, i sestra Johanna također su skakači s motkom, a brat Antoine "bacio je motku u grmlje" zbog bejzbolske karijere. Postao je najbolji igrač momčadi Sveučilišta Louisiana State, koje pohađa i Armand. Zanimljivo, na istom je sveučilištu i američka sprinterica ShaCarri Richardson. Armand i ShaCarri veliki su si međusobni navijači i podrška. Tako je bilo i u Parizu. Odluka da Mondo nastupa za Švedsku, a ne za SAD, zemlju u kojoj je rođen, nije potekla od majke, nego od oca. Stariji brat Andreas branio je boje Švedske na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2009. Unatoč tome, mlađi brat Mondo želio je nastupati za USA Team. Odluka je promijenjena nakon što je ocu Gregu ponuđen posao u švedskoj atletskoj reprezentaciji. Otac je tada presjekao i odlučio - nastupat ćemo za Švedsku. Pratitelji atletskih zbivanja procijenit će kako je to bila bolja odluka. Duplantis u Švedskoj neprijeporno ima status nacionalne zvijezde, danas uz bok najvećima - tenisaču Bjorn Borgu, skijašu Ingemaru Stenmarku, stolnotenisaču Jan Owe Waldneru ili pak Zlatanu Ibrahimoviću, koji se odlučio nastupati za zemlju rođenja, a ne za jednu od zemalja gdje su mu rođeni roditelji. Nastupati za Švedsku uistinu je dobra odluka jer Duplantis i njemu slični u SAD-u privuku pozornost samo svake četvrte godine, u vrijeme Ljetnih olimpijskih igara, koje bi sjajni motkaš, da se odlučio za SAD, morao izboriti kroz "trialse". Ovako, kao reprezentativac Švedske i svjetski rekorder, ima zajamčen status, pa se ne treba brinuti hoće li, na primjer, na kvalifikacije doći ozlijeđen. U Parizu je već deveti put srušio svjetski rekord. Nakon ovoga posljednjega Sandra Elkasević je povikala: "On je lud." U nezaboravnoj pariškoj noći nastavio je svoj nevjerojatni let, a sigurni smo da neće stati. Ima tu još prostora iznad motke. Mondo ide dalje osvajati svijet. Centimetar po centimetar. Kao što je to nekada radio Bubka.