Ako je netko pomislio (zar je bilo i takvih?) da je najbolja bacačica diska svih vremena za otpis, taj se bogme gadno prevario. Sandra Elkasović nije ovaj put bacila najdulji hitac, ali nekadašnja gospođica Perković osvojila je svoju treću olimpijsku medalju. Nakon zlatnih odličja u Londonu i Riju niz je neočekivano puknuo prije tri godine u Tokiju. To četvrto mjesto zaboljelo je Sandru (i sve nas), koja se ponovo vratila tamo gdje pripada – na olimpijski podij.

Važna je - medalja

- Prije tri godine bila sam tužna nakon katastrofičnog četvrtog mjesta. Nisam odustajala, vjerovala sam u povratak, koji je bio sve samo ne lagan. Nagrada je ovaj predivan osjećaj, medalja za Hrvatsku na poseban dan, Dan pobjede - pričala je Sandra Elkasović, koja je pokazala da joj je i dalje mjesto u samom vrhu svjetskog diska.

Nije ovo bronca srebrnog, ni zlatnog sjaja, jeftine fraze ovdje ne piju vodu. Sandra i njezin trener/suprug Edis Elkasović imali su prije dolaska na Stade de France samo jedan cilj. Baciti hitac vrijedan odličja, bilo koje vrijednosti. Da to neće biti nemoguća misija, vidjelo se već na Europskom prvenstvu prije dva mjeseca u Rimu, gdje je osvojen već sedmi naslov najbolje na Starom kontinentu. Bacila je Sandra 8. lipnja u prvom finalnom hicu 67,04, što je do dolaska u Francusku bio i njezin najbolji hitac sezone. No za olimpijsku medalju trebalo je to još malo popraviti. Prvi pariški pokušaj u finalu od 64,25 metara bio je dobra najava, mjesto među osam koje donosi i još tri dodatna pokušaja nisu došla u pitanje. Treći hitac bio je na kraju odlučujući, disk je odletio na 67,51, što je netko vrijeme bila duljina vrijedna srebrnog odličja. Nažalost, identičan je ostvarila i Kineskinja Bin Feng, koja je imala kvalitetniji drugi hitac po vrijednosti od Sandre (67,25).

- Šteta što je o srebru odlučivao drugi najbolji hitac. Tu sam možda mogla kalkulirati, bacati za 67, a ne za 69 metara. Ali to je tako, ja sam pobjednik, uvijek razmišljam da idem na zlato.

Vidimo se u LA-u

Do posljednjeg mojega hica sve su one strepjele, pa nema ni jedna energiju koju imam ja. Možda mi je samo žao što sam brzala u posljednjim hicima, brzopleta sam i noge su mi se ugasile. Što ćeš, mlada sam, imam što popravljati u budućnosti - malo se i našalila Sandra, kojoj smiješak nije silazio s lica. Nije srebro bilo daleko, dok nije bilo realno da s trona skine (ona, ni bilo tko drugi) Amerikanku Valarie Allman, koja je obranila naslov iz Tokija. Do njega je olimpijskim diskom vladala Hrvatica, primat je sada zasluženo u vlasništvu 29-godišnjakinje iz Austina.

- Čestitan Allman, postala je dvostruka pobjednica kao i ja, ali u mojoj riznici je ipak sada i bronca, a to znači da sam najbolja diskašica "in the field". Rekla sam curama, budući da me nisu pustile da pobijedim ovaj put, moram dalje. Vidimo se za četiri godine u Los Angelesu - najavila je ushićeno svoje pete Igre Sandra Elkasović, koja je posljednje odličje posvetila svojoj majci i Edisu.

Nema puno bronci u svojoj riznici, ovo je tek druga s tri najveća natjecanja. Riznica je "puna k'o šipak". Uz tri olimpijske medalje (dva zlata i bronca), društvo im pravi pet sa svjetskih smotri (2, 2, 1) i sedam zlata s Europskog prvenstva. Možemo još dodati i sedam slavlja u Dijamantnoj ligi te dva naslova pobjednice Mediteranskih igara. Nitko nema toliko, stoga bi baš dobro sjelo još jedno iz LA-a.