Nitko kao Sinkovići: Neka smo mi uvijek ovako nenormalni
Nevjerojatni Martin i Valent najtrofejniji su hrvatski ljetni olimpijci. U prebogatoj kolekciji imaju tri zlata i srebro
Dvojac na pariće, dvojac bez, dvojac… Ma može biti bilo koji dvojac, a samo je jedan najbolji od svih. Čine ga složna i zlatna veslačka braća, Martin i Valent Sinković, službeno i dalje najbolji olimpijski dvojac bez kormilara.
Utrka za sva vremena
Iako je tekuća sezona bila daleko od idealne i razine na koju su nas naviknuli (razmazili), još jednom su učenici trenera Nikole Bralića pokazali da ih se nikad ne smije otpisivati iz borbe za odličja na najvećim natjecanjima. Gdje ćeš većega od Olimpijskih igara. U Parizu je nastavljena jedna serija i priča, koja je započela još tamo 2012. u Londonu. Tada su Sinkovići bili dio srebrnog hrvatskog četverca na pariće, a od 2016. i Rija dominiraju u dvojcu. Iz Brazila su otišli kao najbolji u dvojcu na pariće, a onda su u Tokiju pokazali da im nema premca u "dvojcu bez". Sada su obranili primat, uzeli treće uzastopno zlato i svrstali se u sportske i veslačke besmrtnike. Nitko u Hrvatskoj nema četiri odličja s Ljetnih igara. Zlatna braća!
Pariška utrka svakako će u sportskim almanasima imati epski status. Nakon što su odrađene tri trećine, uoči posljednjih 500 metara, činilo se da će Martin i Valent morati dobro zapeti kako bi došli bar do bronce.
- Krenuli smo dobro, ne mogu reći da smo nešto krivo radili. Za Rumunje smo znali da će uteći, ali Britanci su otišli još dalje. Mislio sam da nema šanse da ih stignemo, ali rekao sam idemo veslati svoju utrku, idemo bar broncu osvojiti. Mislio sam nakon 1500 metara da ako uzmemo medalju, bit ćemo presretni. Onda je krenulo. Prošli Švicarce, pa Rumunje, britanski čamac sve je bliže. Rekoh dobro, nije ni srebro loše, ali idemo do kraja pokušati - pričao je nakon još jednog proglašenja na kojem se svirala Lijepa naša, stariji (1988.) brat Valent, koji je na dan finala i još jedne velike pobjede slavio rođendan. Bolji poklon ne možeš tražiti, a još kada ti deset mjeseci mlađi bracika zapjeva i čestita.
Luda završnica
- Na tisuću metara, na pola utrke smo zaostajali dvije i pol sekunde. Pa to je nemoguće stići, od deset utrka možda bismo jednom uspjeli. Obično se ganja jedan čamac, a mi smo pretekli čak tri. Da budemo iskreni, imali smo i malo sreće ovaj put, Britanci su jednostavno puknuli pred ciljem. Vjerojatno je i iskustvo pomoglo, jer da smo mlađi, možda bismo krenuli u neki očajni napad. Vjerujem da je malo ljudi vjerovalo i na početku sezone ili u sredini sezone da ovo možemo napraviti.
Iskreno, doista sam vjerovao cijelo vrijeme, čak i nakon onog Europskog prvenstva kad smo bili katastrofalni. Nemojte otpisivati stare jarce. Pokazali smo da se nećemo nikada predati. Uživamo u ovom što radimo. Neka smo uvijek ovako nenormalni. Moramo spomenuti trenera Bralića, koji nas uvijek vraća u formu, Marko Banović je pomogao drugi dio sezone s tehničkim detaljima i želio bih zahvaliti našem cijelom timu. Ovo se ne može napraviti sam - nije nakon pjesme zaboravio Martin na one koji su uvijek tu za njih.
Bila je i cijela Hrvatska, osjetili su to i Sinkovići, koji su izvukli sve iz sebe, ostavili su posljednji atom snage na vodi pariškog jezera. Na kraju su pokazali da im umor nije odnio smisao za humor.
- Čekamo još Los Angeles, ha-ha. Ovo je zaokružilo našu karijeru, ali idemo dalje uživati, nemamo namjeru još stati - rekao je dvostruki slavljenik Valent u šaljivom tonu. Ali, kada je veslanje u pitanju, s njima nema šale. Konkurencija koja im gleda u leđa to najbolje zna