Donna Vekć junakinja je pariške ponoćne drame koja je imala sve primjese trilera. Ono što je osječka tenisačica odigrala u četvrtfinalu olimpijskog turnira protiv Ukrajinke Martje Kostjuk, dugo će se pamtiti i prepričavati. Bio je to meč s količinom borbe, drame, dobrih poena, uspona i padova za pet setova.

Drama na zemlji Roland Garrosa počela je u večernjem programu srijede, završila dvadesetak minuta poslije ponoći i ušla u četvrtak, a Donnina pobjeda od 6:4, 2:6, 7:6 (8) trijumf je igračice koja je pokazala nevjerojatnu mentalnu moć u trenucima kada bi se slomili i najjači.

Stradali živci

Svaki put kad se činilo da je na konopcima, da ne može više, Donna se vraća još jača. Jedva je stajala na nogama, tri sata nevjerojatnog tenisa uzela su objema posljednje atome snage, ali i jedna i druga odbijale su se predati. I u četvrtfinalu olimpijskog turnira na velikoj pozornici Roland Garrosa pokazale ono najbolje od ženskog tenisa. U toj nevjerojatnoj borbi Donna je izišla kao pobjednica.

PONOĆNI TRILER NA PARIŠKOJ ZEMLJI

Donna Vekić: Kad igram za Hrvatsku, sve je nekako drugačije

- Ovo mi je uzelo kilu živaca. Ne pratim baš puno ženski tenis, ali ovo me ubilo. Najbolji meč koji sam ikad gledao. Donna nije normalna - bila je jedna od poruka. Poslao ju je uvelike iza ponoći jedan bivši slavonski nogometaš sa zagrebačkom adresom. I nije se javio samo on. Majka Brankica i otac Igor teško i vrlo emotivno proživljavaju svaki kćerin meč. Javio se i Igor, složili smo se sa svakom riječi koju je napisao. Baka Lidija Vekić parišku je dramu jedva preživjela prateći je u svom osječkom domu, a nije bilo lako ni ostalim članovima familije Vekić/Špiraović/Večanin. Po količini poruka koje sam dobila čini se da su u Osijeku mnogi ispratili Donnin ulazak u polufinale Igara, poruke su se smjenjivale jedna za drugom, iako je sat već otkucavao jedan, pa i dva poslije ponoći.

Isplatilo se ostati budan, isplatilo se gubiti živce, nervirati i opipavati bilo jer je srce udaralo 200 na sat. Isplatilo se zbog sjajnog tenisa i nevjerojatne Osječanke. Tu dramu bilo je teško gledati, kako je tek bilo igrati. Zna samo Donna, hrvatska teniska heroina koja nam posljednjih tjedana servira svoj najbolji tenis u karijeri. Nakon fantastična dva tjedna u Londonu i polufinala Wimbledona, pa onog nesretnog poraza u još jednoj epskoj drami od Jasmine Paolini, činilo nam se da će joj trebati mnogo, mnogo vremena za oporavak i prestanak razmišljanja o propuštenoj prigodi za mjesto u finalu najcjenjenijeg teniskog turnira na svijetu. No nakon nekoliko dana odmora na Jadranu, nekoliko dana u rodnom Osijeku, napunila je baterije, otišla u Pariz i svojim izvedbama oduševljava. Na putu do polufinala izbacila je bivšu pobjednicu US Opena (2019) Biancu Andreescu pa pobijedila drugu tenisačicu svijeta i aktualnu pobjednicu njuorškog Grand Slama, Amerikanku Coco Gauff, a onda u trileru u kojem je bilo doista svega i svačega s vrhuncem drame u tie-breaku punom preokreta, iskoristila je petu meč-loptu i svladala Kostjuk te stigla nadomak medalje. Olimpijske medalje, koja bi u njezinoj kolekciji imala posebno mjesto.

Meč za medalju

Nakon meča s Ukrajinkom Donna je jedva stajala na nogama, na licu se vidjelo da je iscrpljena, ali sretna. Olimpijski turnir nosi posebno uzbuđenje i naboj. Uostalom, u nekim trenucima meča djelovala je kao da fizički više ne može izdržati snažan tempo udaraca, da se sve teže kreće na terenu, a koncentracija opada. Bila je to samo varka. Kad je trebalo najviše potegnuti, Donna je potegnula. Pokazala iznimnu snagu volje, mentalnu snagu koju nekad prije nije imala.

EPA

- Kad se igra za Hrvatsku, to je malo drukčije. Te duple koje sam napravila na meč-lopte, to nije nešto što bih inače napravila na turnirima. No, kad se igra za Hrvatsku, više rade živci, više je nervoze. Stvarno sam dala sve od sebe.

Tenis je surov, naporan sport, igra se dan za danom. Tako je Donna u četvrtak na meniju imala praktički dva meča. Ovaj s Kostjuk završio je u prvim satima četvrtka, a od završetka četvrtfinalnog dvoboja do početka polufinalnog obračuna s Annom Karolinom Schmiedlovom, bilo je samo oko 20 sati razlike. Novinarski rokovi su takvi, ne dopuštaju ta kasnonoćna čekanja, ali kako god Donna završila sa Schmiedlovom, hoće li igrati meč za zlato ili broncu, ona je naša prava teniska heroina. Na način na koji je "isprašila" jednu od glavnih favoritkinja turnira Gauff, na način kako je ušla u polufinale, zaslužuje olimpijsku medalju.