Brončani Miran Maričić: Nadam se samo da me netko neće ujutro probuditi
Mogao je 27-godišnji Bjelovarčanin i do srebra, ali loš posljednji hitac finala nije mogao pokvariti veselje
Nismo dugo čekali na prvu hrvatsku medalju na 33. Ljetnim olimpijskim igrama. Za slavlje u Parizu, ali i Lijepoj Našoj, pobrinuo se 27-godišnji bjelovarski strijelac Miran Maričić. Osvojio je u finalu 10 m zračna puška treće mjesto, a nije bio naš jedini predstavnik u borbi za odličja.
Među osam najboljih iz kvalifikacija bio je i njegov sugrađanin, Petar Gorša, koji je na kraju zauzeo šesto mjesto. Dva hrvatska predstavnika u finalu su već sama po sebi sjajan domet, a na kraju je stigla i bronca da sve to začini i uljepša.
San se ostvario
Mogao je Miran i do sjajnijeg odličja, srebrnog, ne i onog zlatnog, jer kako je pucao Kinez Lihao Sheng, bilo je jasno konkurenciji tko će biti olimpijski pobjednik. Isto tako, bilo je jasno od prvih hitaca da će Hrvati biti konkurentni. Nakon deset uvodnih metaka, prije onih kvalifikacijskih, kada nakon svaka dva hica netko otpada, Maričić je bio drugi (105,1) iza Shenga (105,8), a Gorša je pratio s četvrtog mjesta (104,8).
Nakon 12. hica, Gorša je čak skočio na treće mjesto, a ubrzo je došlo do malog pada. Nakon 16 pokušaja Gorša je završio svoj finalni nastup sa 165,6 krugova. Miran je pak vratio svoje mjesto u vodećem tercetu, a kada su ostala četiri najbolja, krenuo je najuzbudljiviji dio, šest hitaca koji su odlučivali o mjestima na postolju. Iz borbe za odličja ispao je Indijac Babuta, a uoči dva hica za srebro naš je strijelac imao prednost od 0,5 krugova u odnosu prema svjetskom prvaku, Šveđaninu Lindgrenu. Srebro je bilo blizu i nakon 21 hica (prednost 0,2), a onda je Maričić opalio svoj drugi najgori hitac u finalu (9,9). Šveđanin je iskoristio poklon i skočio na drugo mjesto. Ponavljamo, prvog Shenga nije se moglo ugroziti, a Kinez sada, uz svjetski, ima i olimpijski rekord finala zračne puške.
- Nadam se da me netko neće ujutro probuditi. San mi se ostvario, nakon svih medalja jedino mi je olimpijska nedostajala, i sada mi je oko vrata. Ne mogu vjerovati. Nakon što sam vidio da sam u finalu, veliki kamen mi je pao sa srca. Ovaj put sam imao drukčiji pristup i zahvalan sam na Tokiju što me dosta pripremio za ove Igre. Finale? Nije bila mirna ruka, bilo je jako napeto. Imao sam jednu pogrešku, mislim da mi je puls bio izrazito visok. Mučio sam se da uspijem iskontrolirati, u pravom trenutku povući okidač i uglavnom mi je to uspijevalo. Može se očekivati da nekad u finalu to ne uspije - pričao je brončani olimpijac, koji je tako osvojio drugu medalju za Hrvatsku u ovoj disciplini, nakon Snježane Pejčić (2008. Peking).
Od Osijeka do Pariza
Naravno, jedan loš hitac nije mogao pokvariti veselje Maričića, koji je tako na svojem drugom OI-ju (debitirao u Tokiju prije tri godine) uspio stići do medalje, koju je u ovoj disciplini sanjalo 49 puškaša, koliko ih je dan prije pucalo u olimpijskim kvalifikacijama. Da bi uopće stigao do njih, trebalo je ranije ispuniti normu. Maričić ju je pogodio krajem svibnja na osječkom Pampasu. To 11. mjesto u trostavu utabalo je stazu prema bronci.
- Cijela godina išla je u smjeru te kvote. Bio je jako težak put i mislim da me upravo on i doveo do ove medalje. Sazrio sam kao sportaš i kao osoba. Bolje sam sebe upoznao i mislim da sada bolje funkcioniram pod ovako velikim pritiskom. Jako cijenim sve ovo. To što sam na Olimpijskim igrama, što sam do jučer bio finalist, a danas sam osvajač odličja - pričao je Maričić, koji je istaknuo da mu je žao što mu Gorša nije pravio društvo na postolju, za koje će se ovaj dvojac uskoro boriti i u disciplini trostav 3x20 na 50 metara. Ako budu pucali kao "zračikom"…