Aleksandr Buzdugan (posve desno) dobro se snašao u narančastom dresu
Rat odvlači misli, ali kad se igra, fokus na terenu
Aleksandr Buzdugan pokriva dvije pozicije u postavi. I može biti dobar
Za razliku od prošlih nekoliko sezona, kada je u redovima osječkog odbojkaškog superligaša igralo i podosta stranaca, u aktualnom natjecateljskom ciklusu tek su dvojica nosila dres Murse-Osijek. Nakon ozljede Stefana Jankovića (BiH), knjiga je spala na jedno slovo. Internacionalne boje i ugled brani Ukrajinac Aleksandr Buzdugan.
Nije to prvi igrač iz ratom pogođene i napaćene zemlje koji je stigao u grad na Dravi. U posljednje četiri sezone tu su bili još Stanislav Lizanec (sezona 2022./23.) te kratko Nikolai Sosnin, koji je odradio nekoliko uvodnih utakmica prošle jeseni.
Pouzdana alternacija
Nije previše nastupa skupio ni Buzdugan, koji je imao dosta problema s ozljedom koljena, a i pozicija u momčadi nije mu baš najsretnija. Naime, taj 30-godišnjak stigao je kao napadačka alternacija prvoj dijagonali SuperSport Superlige (Leo Andrić), no upotrebljiv je i na poziciji primača, što mu je i prirodnije mjesto na parketu. Posljednju utakmicu, protiv Cratis Varaždina prošle subote, Buzdugan je odigrao na mjestu pucača, dobro ja zamijenio lakše ozlijeđenog Andrića, te je dao značajan doprinos u preokretu i domaćoj pobjedi protiv Cratis Varaždina u pet setova.
- Nismo planirali da će baš tako ispasti, nakon što smo ih dobili tri dana prije u Kupu. No nije sve išlo kako smo priželjkivali, bili smo i u zaostatku od 1:2 u setovima, ali onda smo potvrdili da smo ipak kvalitetniji. Uzeli smo dva boda malo teže od očekivanja, ali najvažnije je da smo uspjeli ostati neporaženi - smatra Ukrajinac u narančastom dresu, koji ima i rumunjsku putovnicu.
- Dolazim iz malog mjesta Novoselcija, iz zapadnog dijela Ukrajine, koje je blizu granice s Rumunjskom, stoga imam i dvojno državljanstvo - pojašnjava Alaksandr, kojeg je pak rat zatekao u Žitomiru, gdje je boravio i igrao, koji nije daleko od Kijeva, a koji je morao napustiti zbog dobro znanih razloga. Kada se vratio kući, naravno da nije očekivao da će rat ući već u petu godinu.
Iz Rumunjske u Osijek
U međuvremenu odbojkaši kruh zarađivao je u rumunjskom Zalauu, a od prošle jeseni stanovnik je Osijeka i član aktualnog osvajača dvostruke hrvatske krune.
- Nisam imao puno informacija o gradu i klubu, ali znao sam da idem u momčad koja je uzela svoj prvi naslov prvaka u klupskoj povijesti. Znači, kvalitetna i ambiciozna sredina, koja me je dobro prihvatila i u kojoj sam se dobro snašao, bez obzira na jezičnu barijeru, koja me malo mučila po dolasku. Na početku je uz mene bila i obitelj, ali supruga i četverogodišnji sin sada su kod kuće (Buzduganovi roditelji pak žive u Portugalu), puno mi nedostaju, ali uskoro ćemo se vidjeti, nakon što, nadam se, ovu sezonu uspješno privedemo kraju - kaže Buzdugan, koji uz sportske želje ima i jednu kao i milijuni njegovih sunarodnjaka, da ratna zbivanja napokon utihnu.
Ima ukrajinski odbojkaš o čemu razmišljati i nadati se, nije mu lako koncentrirati se na sportske obveze, ali dosadašnje utakmice pokazale su da se trener Siniša Gavrančić i Buzduganovi suigrači mogu na njega itekako osloniti. U tijeku je dio sezone kada se, uskoro, igra i za prve trofeje (Mevza, Kup “Vinko Dobrić”), a nakon toga počinje i doigravanje za prvaka.
- Kako sezona odmiče, tako stižu sve zahtjevnije utakmice. Bila je takva i ova posljednja, iako smo vrijedili za velikog favorita, nismo lagano upisali pobjedu. Svatko se za nešto bori, nas čekaju ovog mjeseca utakmice za trofeje, a treba osigurati i što bolju startnu poziciju za play-off. Imao sam manjih problema s ozljedom tijekom sezone, vjerujem da je to sada iza mene, te da ću dati svoj doprinos u ostvarenju klupskih ciljeva - priželjkuje Alekasndr Buzdugan, Ukrajinac u dresu Murse-Osijek.