Nakon nekoliko pokušaja i nes(p)retnih posrtaja pred samim ciljem, napokon je stiglo vrijeme da napišemo na stranicama našeg i vašeg Glasa Slavonije: Mursa-Osijek najbolja je momčad odbojkaške Superlige. Prevedeno - prvak Hrvatske.

Četvrti su put osječki odbojkaši izborili finalnu seriju doigravanja za prvaka. Kako se boriti za titulu, osjetili su premijerno 2021., a to se ponovilo prošle i pretprošle godine. U sva tri prethodna slučaja, na kraju je pokal u klupske vitrine pospremila zagrebačka Mladost, koja je, naravno, bila i protivnik u ovoj aktualnoj seriji, gdje se odlučivalo tko će biti 34. prvak Hrvatske. Zagrepčani su lovili 24., a Osječani svoju premijernu titulu, koju su na kraju napokon i osvojili.

Savršen spoj

Za to su im trebale četiri utakmice i tri pobjede u finalnim ogledima, a potvrda je stigla u atmosferi koja je bila i više nego poticajna. Kada se u petom setu odlučivalo završava li se ili nastavlja finalna serija, tribine SD-a Jug su eksplodirale, svi gledatelji, njih oko 1200, bili su na nogama, čekali su taj posljednji, 15. poen. Donio ga je tko drugi nego Leo Andrić, od kojeg se i očekivalo da preuzme odgovornost kada je to bilo najvažnije.

- Malo smo lošije ušli u utakmicu, ali spasili smo prvi set. Ulazak Danila (Vukovića) donio je preokret, spasio je i mene jer nisam baš bio na razini. Ali trener mi je vjerovao, vratio u igru u četvrtom setu. U petom je svaka lopta išla na mene, ali naviknuo sam se na to. Svaka je prošla, ma samo je daj meni i ja ću to riješiti - sa smiješkom je pričao internacionalac, koji je odbojkaški kruh zarađivao u deset zemalja, i to u klubovima od formata. Ali ovu će medalju, kaže, pamtiti, jedna mu je od najdražih u bogatoj karijeri.

Kakav je to sportaš i ljudina svjedoči i to što je itekako samokritičan. Sam je bio svjestan da nije najbolje ušao u četvrtu utakmicu, pa je u završnici prvog seta svoje mjesto prepustio Danilu Vukoviću. Kakav je taj posao tek odradio! Mladost je vodila 18:24, a od 19. poena na servis je stigao Danilo, koji je briljirao na početnom udarcu. Izgledalo je da prvi set ide protivniku, ali ova se momčad nikada ne predaje. Nije prvi put da se u finalu čupa set kada izgleda da je sve izgubljeno. Spasilo se čak šest set-lopti, a onda je Vuković na prvu osječku izveo potez identičan onom Andrićevu na kraju. Siguran smeč i blok aut za ludilo na tribinama.

Navijači su doista posebna priča, ali i neizostavni dio ove šampionske slagalice. Igralo se u Zagrebu, ranije u Kaštelima i Sisku, bili su uz momčad, bili su sedmi igrač. Prava potpora i kada nije išlo, kao što je to bilo u nekim trenucima ove nedjelje. Ne treba zaboraviti da je Mladost nakon propuštenog prvog seta dosta lako dobila sljedeća dva. Ali i kada je bila kriza, decibeli, oni pozitivni, nisu padali. Onda nisu mogli ni igrači na parketu klonuti duhom. Ne da nisu, nego su se pretvorili u prave zvijeri, kao da su popili neki čarobni napitak. Energija je ponovo narasla, kao i samopouzdanje. Kada su mursaši u svom filmu, tada su samo oni glavni glumci. Četvrti set bio je uvertira u kulminaciju utakmice, ali i cijele sezone. Tri dana ranije, peti set u Zagrebu donio je veselje mladostašima, a sada ta opcija nije igrala u dvorani Jug. Nisu se mursaši htjeli dovesti u situaciju da moraju ponovo u Dom odbojke na Savi i pitanje prvaka rješavati u posljednjoj utakmici. Znamo kako je završilo 2023., ali taj scenarij sada nije bio napisan. Ovaj je morao imati sretan završetak.

Liga prvaka, Liga prvaka...

Kada je osvojen šampionski poen, slavlje je moglo početi. U dvorani je bilo kao u vulkanu, ali sve sportski i korektno. Onako kako Osijek navija i slavi. Uz smijeh, ali bilo je i suza, onih radosnica, kako kod aktera, tako i gledatelja. Proradile su emocije, ali pojavio se i onaj osjećaj olakšanja, koji dođe nakon potvrde velikog uspjeha i rezultata. Ipak, nije još bilo gotovo, trebalo je napokon uzeti taj toliko željeni trofej, koji je kapetanu Davoru Bogdanoviću uručio predsjednik Hrvatskog odbojkaškog saveza, Frane Žanić. E, tada su si napokon svi dali oduška.

- Napokon smo dočekali. Predivan osjećaj je primiti pobjednički pokal za naslov prvaka države, žao mi je što ga nisu osjetile i neke prethodne generacije, ali naplatili smo i njihov trud. Pokazali smo više, ne samo u ovoj utakmici nego u kompletnoj seriji, u kojoj je bilo uspona i padova, ali je završilo onako kako smo svi željeli. Sanjali smo ovu titulu, na kraju je sve završilo dvostrukom krunom, sezona za pamćenje. Hvala i navijačima, prate nas iz sezone u sezonu u sve većem broju, bili su nam sjajna podrška na putu ostvarenja ovih rezultata - pričao je kapetan osječkog odbojkaškog broda s pokalom u svojim rukama. Završio je u pravim.

Dvostruka kruna (na prigodnim majicama koje će biti dragi suvenir pisalo je i Oba su pala), prvi naslov i što sad? Pitanje na koje ćemo, vjerujem, odgovor dobiti uskoro. Poruka s tribina bila je jasna, navijači su vikali "Liga prvaka, liga prvaka!" To je ono što žele gledati u svom gradu. Naravno, to je velik zalogaj, prije svega financijski, stoga je pred Upravom puno posla i odluka (Žile i ekipa, sada nema natrag), ali ne samo pred njima. Moraju i gradski oci odlučiti kakav status žele od osječke odbojke bliskoj budućnosti. Bolji motiv za zajedničko djelovanje od ovoga ne postoji. Bit će vremena za te analize, dogovore, razgovore, sada je vrijeme za slavlje, jer ovo je naslov koji ulazi u anale ne samo osječke odbojke nego kompletnog sporta Grada na Dravi, koji jučer, danas, sutra slavi. Ovo je ipak prva titula u nekom muškom loptačkom sportu u neovisnoj Hrvatskoj, a ne sjećamo se da je bila koja i u bivšoj državi. Koliko je to veliko, još nismo svi ni svjesni. Ovo su čekale generacije osječkih sportaša i navijača, a čekanju je došao kraj 27. travnja 2025. godine. Bravo i hvala MOK-u Mursa-Osijek!