Kada su na meniju velike utakmice, posebno one kada se igra za trofej, tada su pravi, veliki igrači u pravilu u glavnim ulogama. Naravno, u momčadskim sportovima pobjede i titule osvajaju se timskim radom i prezentacijom, kao što je to i bio slučaj prije tri dana u Sisku, gdje je MOK Mursa-Osijek osvojio Super Sport Kup "Vinko Dobrić". Ali u takvim situacijama uvijek se netko i dodatno istakne.

Osječki su odbojkaši nakon velike borbe, preokreta i pet setova svladali zagrebačku Mladost, i tako četvrti put u klupskoj povijesti osvojili vrijedan pokal. Neki su prvi put osjetili slast pobjede u našem Kupu, a među njima je i Leo Andrić, koji je pokazao igračku klasu.

Još da je na 100 posto

Za 155 minuta na parketu osvojio 36 poena, dosta njih je došlo u trenucima kada se lomio set, pa i meč. Stoga ne čudi da je na proglašenju ponio i MVP titulu, namijenjenu najboljem igraču finala odigranog u dvorani Zeleni brijeg.

PIXSELL

- Lijepo priznanje, ali na kraju smo ipak uzeli i glavnu nagradu, što je najvažnije. Naviknuo sam se na pritisak i odgovornost u ovakvim susretima. Bilo je doista zahtjevno i teško, ali na kraju smo uspjeli izići kao pobjednici. Zasluženo, vratili smo se nakon 0:2 u setovima, sljedeća dva smo dobili, iako smo u oba morali nadoknađivati zaostatak. Imali smo ga i u petom setu, kod 11:13 nismo se predavali, kao i cijeli susret. Bili smo čvrsti do kraja i to se vratilo na najbolji način, priča 203 centimetra visoki pucač od formata, koji je kroz karijeru nastupio u velikim klubovima iza čak deset zemalja, osvajao je i trofeje, ali se istinski veselio svom prvom hrvatskom Kupu.

- Imam dvije hrvatske titule prvaka Ribola Kaštelom, a nastup u ovom finalu bio je sjajan osjećaj. Prava utakmica, podrška s tribina, odličan protivnik. Bilo je puno promjena rezultata, a drago mi je da na ovako važnim utakmicama postoji i videoprovjera, nakon koje smo dobili neke jako važne poene, a za koje smo mislili da idu na stranu Mladosti. Igrali smo protiv momčadi od koje smo triput gubili ove sezone i koja nas je u Sisku vodila 2:0 u setovima. Stoga mi još nije sjelo što smo napravili, ali sjest će brzo, jer već sutra nas čekaju nove obveze, a za vikend kreće i doigravanje za prvaka - kaže 30-godišnji Karlovčanin, koji je posve neočekivano završio u gradu na Dravi.

Domaća poticajna atmosfera

Kada je u zimskoj stanci obznanjeno tko će nositi dres Murse do kraja sezone, mnogi su ostali u čudu i pitali se što takva klasa radi u našem klupskom okruženju.

- Mučile su me ozljede. Prije dvije godine operirao sam koljeno, očistio hrskavicu i krenuo s oporavkom. Početkom ove sezone potpisao sam za Maceratu, ali sam i zaradio ozljedu zgloba. U klubu me nisu htjeli čekati, ugovor je raskinut, stoga sam odlučio da neću požurivati povratak na parket. Stigao je poziv od trenera Perisa (također rođenog Karlovčanina), kojeg dobro poznajem. Igrao je s mojim ocem, bio mi je trener u Nici, stoga sam odučio da novi povratak krene u Osijeku. Nisam pogriješio, odlično sam primljen, suigrači su odlični, klub ambiciozan. Još da ima nekog sponzora sa strane da to još dodatno podigne na višu razinu, bilo bi sjajno. Nakon dugog igranja vani, zaželio sam se malo i domaće atmosfere - priznaje Andrić, koji još nije dosegnuo do kraja radnu temperaturu. Ona raste kako sezona ide svome raspletu.

- Prve minute na parketu sam osjetio tek u siječnju, a dva mjeseca poslije sam igrao pet teških setova. Nisam još na 100 posto, ali sam spreman dati svoj obol u nadolazećim utakmicama. Čeka nas doigravanje, prvo Rijeka u četvrtfinalu, a onda vjerujem i polufinalni okršaj s mojim bivšim klubom iz Kaštela. Imamo razloga za optimizam, uzeli smo prvi trofej sezone, dobili osam utakmica u nizu, a među njima i Ribolu u gostima i Mladost u finalu Kupa. Voljeli bismo se s njima naći i u finalu doigravanja za prvaka. Put nije lagan, ali pokazali smo da smo spremni i za najteža iskušenja - kaže Leo Andrić, koji je sjajno odradio prvi domaći finale. Voljeli bismo da isto sa svojim suigračima to ponovi i sljedeći mjesec, kada nas čeka rasplet ove zanimljive sezone.