Zaorio se s tribina, ali i parketa sisačke dvorane Zeleni brijeg dobro poznati usklik: "Mursa, ale, Mursa, ale!" Što onda znači u pravilu samo jedno, da su odbojkaši s Drave upisali pobjedu. Ovaj put ne bilo kakvu, nego onu vrijednu prvog domaćeg trofeja sezone. Trofeja koji su četvrti put spremili u svoje klupske vitrine, treći put u posljednjih pet sezona. Postali su mursaši pravi specijalisti za SuperSport Kup "Vinko Dobrić". Znano je to svima već neko vrijeme, a ovo je najbolja potvrda da je tomu zaista tako.

Šesti put zaredom (sedmi ukupno) Osječani su izborili finale, a peti put s druge strane mreže bili su igrači najtrofejnijeg hrvatskog kluba. Mladost je branila primat, osvojen prije godinu dana u Slavoniji (Vinkovci), ali ovaj put pokal je krenuo put istoka Lijepe Naše. Sasvim zasluženo nakon svega onoga što smo vidjeli u 155 minute žestoke i izjednačene (svi setovi odlučeni su na razliku) borbe na sisačkom parketu. Izgledalo je u jednom trenutku da će Zagrepčani uzeti 25. naslov u Kupu. Vodili su 2:0 u setovima, bolje su odigravali ključne poene, a, s druge strane, osječka momčad nikako nije uspijevala uhvatiti ritam i kontinuitet baš u tim odlučujućim trenutcima.

Mogu nadoknaditi i 0-2

Nakon lošijeg ulaska u dvoboj, uz dvije propuštene lopte za dobivanje prvog seta, u drugom su se Osječani našli u zaostatku od velikih sedam poena. Startna postava tada je doživjela prvu izmjenu, Davor Bogdanović (umjesto Wojcika) dao je injekciju, ipak nedovoljnu da se dođe do izjednačenja, ali identičan potez u trećem setu naplatio se na pravi način. Kada su dobili taj set, mursaši kao da su se oslobodili okova, nekog nevidljivog pritiska. Bilo je jasno kako nas čeka duga noć na Zelenom brijegu. Da Peris ima širok i upotrebljiv roster, pokazao je četvrti set i ulazak Danila Vukovića na servis pri 19:21. Njegov početni udarac stvorio je nered u obrani protivnika, koji kao da je već razmišljao o slavlju. Ali Mursu se nikad ne smije otpisati. Bio je Vuković i u glavnoj ulozi na kraju, upravo je posljednji, pobjednički poen njegovo djelo. Mala ali kakva partitura!

- Pokazao je već prvi set u kojem će smjeru ići ova utakmica. Sve se odvijalo onako kako smo i očekivali. Velika borba, velika neizvjesnost, stoga je trebalo držati koncentraciju do kraja i ostati miran. Nismo se unervozili ni nakon zaostatka od 0:2 u setovima, jer to je tako u dvobojima gdje igraju dvije tako kvalitetne momčadi. Tko manje griješi u završnici, uzima set. Iako smo malo slabije krenuli, mogli smo dobiti i taj prvi - kaže trener, koji je prethodne dvije sezone sjedio na klupi Mladosti, s kojom je uzeo tri od četiri domaća trofeja baš protiv osječkog sastava. Uloge su se sada promijenile, na radost pristaša mursaša, kojih nije nedostajalo na tribinama sisačke dvorane. Na kraju su svi zajedno odjenuli majice s natpisom "Kup je naš".

- Evo, mogu reći da sam prije donosio medalje na grad na Savi, sada idu u grad na Dravi. Super mi je drago zbog igrača, ali i navijača, koji su bili sjajna podrška - nije zaboravio Peris pomoć sedmog igrača.

Andrić u MVP izdanju

Njegovi su pak na parketu bili pravi lavovi. Nekoliko dana prije finala bilo je nekih zdravstvenih tegoba u svlačionici, ali kada je utakmica počela, bilo je jasno da svi problemi padaju u zaborav. Kako i ne bi kada se za ovakve trenutke živi 0 - 24 još tamo od kolovoza, kada su počele pripreme za sezonu, koja je imala svojih uspona i padova. Pokazalo se da je klupsko čelništvo najbolji potez povuklo u zimskoj stanci, kada je angažiralo proslavljenog našeg internacionalca. Leo Andrić odlučio je u Osijeku oporavljati se od ozljede i polako dizati svoje igračke kapacitete, koji su u Sisku došli do punog izražaja. Korektor od formata na kraju je zasluženo bio MVP finala Kupa Hrvatske "Vinko Dobrić". Ništa čudno s obzirom na učinak, a on se ne mjeri samo s 36 priskrbljenih poena nego iskustvom i mirnoćom kojom je hranio svoje suigrače, pogotovo u situacijama kada se nije sve odvijalo dobro. Ipak, trofeje osvaja momčad, a za ovaj četvrti zaslužni su: Davor Bogdanović, Filip Palgut, Matko Grgić, Luka Kraljević, Michal Wojcik, Ivan Đirlić, Gabriel Šunjo, Lovro Škugor, Paul Marquez Viloria, Danilo Vuković, Leo Andrić, Tino Busak Vidaković, Tibor Verasto i Stefan Janković. Bravo, dečki! Za kraj mali podsjetnik. Od tri ogleda s Mladosti prije obračuna u Sisku Mursa-Osijek je izgubila sva tri. Nije prvi put (sjetimo se samo finala doigravanja od prije dvije sezone, kada su se Zagrepčani vratili iz 0:2). Ali nitko ne može dobiti osječke odbojkaše četiri puta zaredom u jednoj sezoni.

Ova je već začinjena jednim pokalom, veselimo se nastavku.