Posljednjih nekoliko godina u svlačionici osječkog muškog odbojkaškog prvoligaša dosta je prometno. Stižu igrači sa svih strana, neki su ostali kratko, neki odrade sezonu, ali ima onih koji su se udomaćili i koji se u klubu i gradu jako dobro osjećaju. Gotovo kao kod kuće.
Bilo je ljeto 2021. kada je u redove Murse-Osijek stigao srednji bloker iz daleke Venezuele. Paul Alejandro Viloria Marquez nije se dotad okušao na europskim parketima, mnogi su pomislili da će mu dolazak u hrvatskog superligaša možda poslužiti kao odskočna daska za odlazak u neku drugu destinaciju. No Paul je i dalje jedna od uzdanica, bio je to po dolasku kod Marija Tepperta, a i sada kod Ratka Perisa.
- Od prvog dana sam se osjećao dobrodošlo, a od prve utakmice trudim se da u svakoj dam svoj maksimum i pomognem momčadi da ostvari željeni rezultat. Otkada sam ovdje, svake sezone se borimo za trofeje, a to je ono što svakog igrača privuče u neki klub i novu sredinu. Obostrana ambicija se poklopila, cijene me kao osobu i igrača, stoga naravno da nije čudno što sam ovdje već četvrtu sezonu - kaže Viloria, koji je u prethodne tri s mursašima od šest mogućih igrao u pet domaćih finala. Pobjednički pokal podignuo je u Kupu "Vinko Dobrić" prije dvije godine u Zagrebu, ali dva mjeseca poslije Mladost je spriječila osvajanje povijesne dvostruke krune.
- Bila je to velika prigoda da prvi superligaški naslov ostane u Osijeku. Imali smo 2-0 u finalnoj seriji, tri prigode za dovršetak posla, od čega dvije na našem parketu. Tužni smo tada bili nakon propuštene prilike, a u ugodnom sjećanju ostale su pune tribine i podrška. Ipak, ostaje žal što nismo zajedno proslavili premijerni naslov, ali ne odustajemo od borbe, optimističan je srednjak osječkog superligaša, koji trenutno odrađuje završne pripreme uoči drugog dijela sezone. Bitka za bodove počinje ovog vikenda, a u veljači se već lovi prvi finale sezone, onaj u Kupu.
- Kako je prvenstvo odmicalo, tako smo igrali sve bolje. Stigao je novi trener, koji je donio novu dozu pobjedničkog mentaliteta. Protiv njegovih momčadi gubili smo finala posljednje dvije sezone, a on dobro zna kako do njih doći. Bilo je i dosta igračkih promjena, tako da je trebalo malo vremena za uigravanje i prilagodbu. U stanci smo dobili još jedno veliko pojačanje (Andrić, nap. a.), tako da vjerujem da ćemo nastaviti niz igranja u finalnim serijama. Idemo polako, utakmicu po utakmicu, s nadom da ćemo u najboljoj formi biti kada to bude i najvažnije - smatra simpatični odbojkaš koji nam je stigao iz dalekog Caracasa. Izgleda kako se pročulo da je Slavonija dobra sredina za odbojkaše iz Venezuele, pa je tako iz najsjevernije države Južne Amerike stigao i dvojac u Marsoniju, protiv koje je Mursa-Osijek zaključila prvi dio prvenstva. Nakon tog dvoboja Viloria je dosta vremena proveo u ugodnom razgovoru sa svojim zemljacima.
- Drago mi je što se malo proširila naša igračka kolonija u Superligi, koja je ove godine puno kvalitetnija nego u nekoliko prethodnih. Hectora Matu znam otprije, igrali smo zajedno u nacionalnoj vrsti, a Daniel Aponza malo je mlađi od nas dvojice. Na parketu smo veliki rivali, ali nakon utakmice smo se baš napričali - kaže 30-godišnjak iz Caracasa. Kako je ovdje već starosjedilac, ne sumnjamo da je dao dobre savjete svojim sunarodnjacima, kako da lakše "prebole" razliku u kilometraži. Nostalgija postoji, posebno kada izvan matične zemlje igraš već sedam godina.
- Naravno da mi fali Caracas, gdje su mi roditelji, dvije sestre, obitelj i prijatelji (ne i djevojka, jer je Paul u vezi s odbojkašicom Osijeka Tatjanom Gajić, nap. a.), ali dugo sam već profesionalac, prvi put sam otišao van kao 20-godišnjak. Bio sam prošlo ljeto kod kuće, ostao sam mjesec dana, napunio akumulatore za, vjerujem, još jednu uspješnu sezonu Murse-Osijek - priželjkuje na kraju Paul Viloria.