Hrvatska i engleska nogometna reprezentacija u četvrtak će se na Wembleyu sastati 14. put. Naravno, nama su u najljepšem sjećanju tri opjevane hrvatske pobjede, ali itekako su nas zapekli porazi, posebice na velikim natjecanjima i onaj nedavni na Rujevici.

Dvije utakmice završile su bez pobjednika. Upravo je tako završila naša prva međusobna utakmica, koju tek malobrojni pamte. Ne samo zbog vremenskog odmaka. Bio je to prijateljski ogled. Reprezentaciju Hrvatske vodio je legendarni, preminuli Miroslav Ćiro Blažević, a, zanimljivo, u obrani je tada bio današnji izbornik Slaven Bilić.

Velika ruska priča

Bila je to sjajna engleska reprezentacija koju je vodio Terry Venables. Dres "Albiona" tada je nosilo niz karizmatičnih i kontroverznih igrača poput Paula Gascoignea, Stuarda Pearcea, Paula Incea, Davida Platta, Robbie Fowlera, Steve McManamana, Teddy Sheringhama ili vratara Davida Seamana. Susret je završio bez pogodaka, zahvaljujući našem tada vrataru Marijanu Mrmiću (članu prethodnog hrvatskog stožera Zlatka Dalića, nap. a.), koji je dobio priliku ispred Dražena Ladića. Dakako, za Hrvatsku su zaigrali gotovo svi igrači iz velike generacije 90-ih godina, a, zanimljivo, priliku je s klupe dobio i tadašnji napadač Osijeka Igor Pamić. Na sljedeću utakmicu čekalo se više od sedam godina, ali je i ona bila prijateljskog karaktera. Engleska i tada s nizom sjajnih nogometaša, ugostila je Hrvatsku u Ipswichu. Domaći su slavili s 3:1. Mrežu Hrvatske koju je tada branio Stipe Pletikosa, načeo je već u 9. minuti iz kaznenog udarca David Beckham. Sjajni napadač Liverpoola Michael Owen povisio je na 2:0 (51.), a nadu Hrvatskoj vratio je Ivica Mornar u 77. minuti. Nada nije dugo trajala jer je Frank Lampard pogodio za konačnih 3:1 u 80. minuti. Prvu službenu međusobnu utakmicu odigrali smo 21. lipnja 2004. Na Europskom prvenstvu u Portugalu, na velebnom Luz stadionu u Lisabonu Engleska je slavila 4:2 premda smo poveli preko Nike Kovača već u 5. minuti. Do odmora su zabili Paul Scholes (40.) i tada 19-godišnji Wayne Rooney, koji je u 68. minuti prilično uništio nade Hrvatske u prolazak. Ipak, Tudor je u 73. minuti smanjio rezultat, no Frank Lampard drugi je put u svojoj karijeri zatresao mrežu Hrvatske.

Uslijedile su dvije pobjede Hrvatske. Obje u kvalifikacijama za EURO 2008., kada je Hrvatsku s klupe vodio današnji izbornik Slaven Bilić. Obje su pobjede legendarne i gotovo opjevane. U Maksimiru je bilo 2:0. Eduardo da Silva je načeo mrežu Paula Robinsona, koji je u 74. minuti postao totalni nesretnik. Lopta je, naime, u trenutku kada ju je Gary Neville vratio svom vrataru preskočila preko "džombe", prevarila Robinsona i završila u mreži. Pogodak se pripisuje kao autogol Garyja Nevillea, a danas je svima poznat kao pogodak "maksimirske krtice". Na kraju kvalifikacija 21. studenoga 2007. Hrvatska je slavila na najkultnijem nogometnom mjestu - Wembleyu. Bilo je 3:2, Hrvatska je rano povela 2:0 preko Kranjčara (8.) i Olića (14.), domaći su izjednačili preko Lamparda (56. - 11m) i Croucha (65.), a Mladen Petrić sjajnim je pogotkom izvan šesnaesterca spriječio Englezima odlazak na Europsko prvenstvo. Brzo su nam se osvetili. U kvalifikacijama za SP 2010. i dalje je izbornik bio Slaven Bilić, a Engleska je dvaput slavila. U Maksimiru je bilo 4:1 za goste, tri pogotka postigao je Theo Walcott (26.,59,82.), a jedan Wayne Rooney (63.). Počasni pogodak za Hrvatsku postigao je Mario Mandžukić (78.), kojem je to bio prvi pogodak u dresu Hrvatske. Još bolniji bio je poraz na Wembleyu. Engleska je slavila čak s 5:1, Lampard je postigao dva pogotka (8. i 59.) te je do pojave Harryja Kanea bio igrač s najviše postignutih pogodaka Hrvatskoj. Uz njega dva je pogotka postigao Steven Gerrard (18. i 66.), a jedan Wayne Rooney.

Slom na Rujevici

Potom stanka od devet godina i najveća pobjeda Hrvata nad Englezima. Utakmica odigrana 11. srpnja 2018. godine vječno će biti zapamćena. Hrvatska je pobjedom nad Engleskom 2:1 nakon produžetaka u Moskvi ušla u finale Svjetskog prvenstva! Treba li uopće spominjati da su Englezi poveli iz slobodnog udarca preko Trippiera (5.), izjednačio je Perišić (68.), a Mandžukić je u nezaboravnoj 109. minuti učinio da po Hrvatskoj “gori i štala i krava”. Iste godine odigrali smo još dvije utakmice, ovaj put u tada novostvorenoj Ligi nacija. U listopadu zbog kazne na praznoj Rujevici nije bilo pogodaka, a 18. studenoga 2018. ponovno je na Wembleyu Engleska slavila 2:1 premda je Hrvatska povela u 57. minuti preko Andreja Kramarića. Lingard je izjednačio, a Harry Kane u 85. minuti postigao pobjednički pogodak za Englesku. Prvi Hrvatima. Nažalost, zabio ih je poslije još četiri. Sva četiri u vrlo svježem sjećanju jer su bila ove godine. Prije toga ponovno na Wembleyu odigrali smo i utakmicu na startu Europskog prvenstva, koje je zbog koronakrize pomaknuto s 2020. na 2021. godinu. Susret je odigran pod još uvijek debelim koronamjerama. Engleska je slavila 1:0, Sterling je u 57. minuti iskoristio objektivnu dominaciju Engleza. I konačno dolazimo do dvije utakmice odigrane ove godine. Nažalost, u obje je Hrvatska poražena. U Dallasu smo na otvorenju Svjetskog prvenstva izgubili 4:2. Istim rezultatom kao u Lisabonu na EP-u 22 godine prije. Kane je pogodio s bijele točke nakon što mu je Dominik Livaković prethodno obranio udarac, ali je on ponovljen zbog navodnog ranijeg izlaska s crte hrvatskog vratara. Baturina je u 46. minuti izjednačio, a Kane iskoristio neopreznost u hrvatskoj obrani te zabio glavom nakon udarca iz kuta. Musa je ipak vratio prije odlaska na odmor susret u egal. Nismo dugo u nastavku izdržali, Bellingham je već u 47. minuti pogodio za 3:2, a nade Hrvatskoj raspršio je Rashford u 85. minuti.

Marko Gracin

Od svih poraza od Engleza ipak je najviše zabolio ovaj posljednji. Hrvatska je u listopadu na Rujevici poražena s čak 7:0. Kane je postigao dva pogotka (8. i 53.) te se tako izjednačio s Lampardom po broju postignutih pogodaka Hrvatskoj. Dva je postigao i Saka (45. i 68.), po jedan Bellingham (21.), Gordon (39.) i Rogers (87.). Ne ponovilo se!