Jedan od najboljih talijanskih nogometaša svih vremena Sandro Mazzola umro je u 83. godini.

Objava je stigla iz Intera, momčadi s kojom je osvojio četiri Scudetta i dva Kupa prvaka,

"Zbogom Sandro, vječni simbole", stoji u objavi "Nerazzurra".

Mazzola je cijelu svoju 17-godišnju profesionalnu karijeru proveo u milanskom Interu. U 565 nastupa postigao je 158 pogodaka osvojivši s Interom ukupno osam trofeja. Bio je član talijanske reprezentacije koja je osvojila Europsko prvenstvo 1968. godine i stigla do finala Svjetskog prvenstva u Meksiku dvije godine kasnije.

Mazzola je također zabio i u utakmici protiv argentinskog Independientea, koja je Interu donijela njihov prvi Interkontinentalni kup, svjetski naslov.

"Sandro Mazzola bio je jedan od najvećih nogometaša u povijesti. Ne samo u povijesti 'Nerazzurra," objavio je Inter na svojoj službenoj stranici.

"On je bio povijest Intera, pridružio se klubu kao dječak i nikada ga nije napustio," dodaje se.

Mazzoli je bilo šest godina kada mu je otac Valentino, također talijanski reprezentativac, poginuo u zrakoplovnoj nesreći u svibnju 1949. godine u kojoj su stradali svi igrači momčadi Torina pri povratku s utakmice u Lisabonu.

Svoj profesionalni debi Mazzola je upisao s 18 godina, kada je Inter na utakmicu protiv Juventusa izveo momčad sastavljenu od mladih igrača. To se dogodilo nakon što je Talijanski nogometni savez poništio odluku kojom je Interu dodijeljena pobjeda od 2-0 (zbog upada navijača Juventusa na teren) te naložio ponovno odigravanje utakmice.

Mazzola, koji je kao dijete bio klupska maskota Intera, prije odlaska u Torino obavio je školske obveze, a zatim je na utakmici postigao jedini pogodak za Inter u porazu od Juventusa rezultatom 1-9. Brzo je postao standardni prvotimac i pomogao Interu da 1964. godine osvoji svoj prvi Kup prvaka postigavši ​​dva pogotka u finalu protiv Real Madrida, u kojem je Inter slavio s 3-1. Odigrao je ključnu ulogu i kada je Inter sljedeće sezone ponovno osvojio naslov.

Nakon karijere, dva puta je bio direktor Intera. Radio je i za Genou i Torino, a bio je i dugogodišnji televizijski komentator.

"Zvijezda s brkovima blistala je na terenu, a blista i danas. Kako je često govorio, imao je jednu posljednju želju, da ga pamte kao dobra čovjeka, nekoga tko se nastavlja boriti čak i kad je pobjeda nemoguća, baš kao u onoj utakmici završenoj rezultatom 9-1", poručili su iz Intera.

Za talijansku reprezentaciju je debitirao u svibnju 1963. s 20 godina, protiv Peleovog Brazila, postigavši ​​gol iz jedanaesterca u prijateljskoj pobjedi od 3-0 na San Siru. Ukupno je u dresu "Azzurra" upisao 70 nastupa postigavši 22 gola.