Čudna su razmišljanja pojedinih sportaša. Draže im je biti posljednji u gradu nego prvi u selu. Razumljivo je da žele biti "blizu vatre", u sportskom izričaju to je "blizu izloga", puno njih bi u Zagreb i okolicu, jer tamo se sve događa. Pa makar ne radili ono što najviše vole, igrali, nego sjedili na klupi. Puno puta smo iz Bijelog Brda, doma NK BSK, čuli "teško nam je dovesti igrača, ne dolazi im se u Slavoniju". Govore to Bjelobrđani, ali ne samo oni. Čuli smo iste riječi u Vukovaru i Vinkovcima, osječkim nenogometnim klubovima. Slavonija se nekima čini kao pustoš i kraj svijeta, ali oni koji dođu, vrlo brzo shvate da je to mit i zabluda. No teško se odlučiti na dolazak, onda i ostanak. Gledajući utakmicu šesnaestine finala SuperSport Kupa Hrvatske Kustošija - BSK (1:2), u domaćoj momčadi na terenu smo tražili Davida Žabeca, sjajnog napadača koji uvijek na terenu ide punim gasom. Domaćin se patio prema naprijed, a Žabeca smo našli na - klupi! Ušao je u igru tek u 82. Sjećamo se prošle sezone i Žabeca u dresu Cibalije, bio je sjajan, u mnogim utakmicama prevaga, igrač koji je često znao pokazivati da je za viši rang od SuperSport Prve nogometne lige. Žabec, koji je na Bosutu imao sjajan status, u momčadi i kod navijača, ovo ljeto je otišao na zapad Zagreba, u isti natjecateljski rang. I nijednu utakmicu nije igrao od prve do posljednje minute, a najvažnije je igrati, puno je to bolji osjećaj nego sjediti na klupi. I nije u pitanju samo Žabec, ima više desetaka takvih priča.