Rujan je praktično tek počeo, a u Baranji se zanimljivi događaji redaju kao na traci. Održano je Svjetsko natjecanje u oranju, majstori kotlića su se na fišijadi u Belom Manastiru na Prvenstvu Hrvatske nadmetali čiji je fiš-paprikaš najukusniji, a onda, na Malu Gospu - nogometni spektakl.

I što bi u reklami rekli - nije to sve. Nakon nogometnog dana u Vardarcu Baranja nastavlja živjeti punim plućima, idu Ribarski dani u Kopačevu, Čarolija svjetla i vina, Vinski maraton u Zmajevcu...

Nagrada i privilegij

Vratimo se nogometu... NK Vardarac danas (utorak) od 16.30 igra najveću utakmicu u klupskoj povijesti. Na “seosku ljepoticu”, V Arenu, u malo baranjsko mjesto dolazi splitski Hajduk, trenutno vodeća momčad SuperSport HNL-a. Ulaznica, naravno, više nema, lijepi i moderni baranjski stadion otvoren prošlog ljeta na tribine prima 500 gledatelja, prodavale su se i ulaznice “stajanje oko terena”, ali i one su odmah planule. Očekivano. Hajduk ima svojih pristaša u Slavoniji i Baranji, u kakvom god je stanju, magnet je za navijače, kad stiže u goste niželigašima, to je obično nogometni praznik u njihovu mjestu. Bit će i u Vardarcu, u kojem gostovanje Hajduka u sklopu šesnaestine finala Hrvatskog kupa vide kao - čast, privilegij i nagradu. I ne pričaju o čudu, jer prolazak u Kupu domaćeg člana Treće NL Istok u utakmici s ove sezone europskim Hajdukom ne bi bio senzacija, nego čudo nad čudima. Jedno takvo dogodilo se na današnji dan prije 28 godina. Tog 8. rujna 1998. u Dugom Selu zbila se jedna od najvećih senzacija u hrvatskom sportu. Tada član četvrtog stupnja hrvatskog nogometa Dugo Selo izbacilo je Dinamo, tada pod imenom Croatia, u šesnaestini finala Kupa.

Može li Vardarac ponoviti ono što je napravilo Dugo Selo?

- Dok se igra, ima nade. Imamo pravo sanjati, ali realnost kaže nešto drugo. Mi ovu utakmicu u prvom redu gledamo kao privilegij i nagradu za sve dobro što smo radili proteklih godina. Dolazi nam jedan od najboljih hrvatskih klubova, Hajduk je veliko nogometno ime, nama je ovo praznik nogometa i nagrada igračima, ali i vodstvu kluba na čelu s Robertom Jankovicsem, Atilom i Darijom Kišem... - kaže trener Vardarca Marko Dinjar, koji je na klupi Baranjaca gotovo šest godina. S klubom je krenuo praktično od dna i doveo ga do Treće NL Istok i to nije kranja ambicija “zelenih”.

Hajduk, navijači, kamere...

Vardarčani su uvertiru za Hajduk odradili u Novoj Gradišci, gdje su s domaćom Slogom u sklopu 3. kola Treće NL Istok odigrali 2:2. Oba pogotka za baranjsku momčad zabio je Fran Pejić. Tim remijem Vardarac je malo pokvario savršenu sliku s početka sezone, nakon pobjeda u prvenstvu i Kupu stigao je i prvi neodlučeni rezultat.

- Zadovoljni smo početkom prvenstva, nemamo još poraz, pri vrhu smo tablice. Lijepo je dočekivati Hajduk, ali nama je naše trećeligaško prvenstvo najvažnije.

Dinjar je kao igrač Osijeka osjetio što znači igrati protiv Hajduka, priznaje, Splićani su tad bili uspješniji, ali i on je s Bijelo-plavima znao osjetiti slast pobjede.

- Svaka utakmica s Hajdukom je posebna, ova još posebnija jer u naše mjesto dovodi TV kamare, navijače iz cijele Slavonije i Baranje, pa i šire...

Kakva je atmosfera u svlačionici?

- Pokušavao sam je držati mirnom i maknuti dečke od euforije. No koliko god se ja trudio, nisu baš imali mira, zovu ih ljudi sa svih strana, traže ulaznice, raspituju se o utakmici... Naravno da je i kod igrača poseban osjećaj, ipak stiže Hajduk, dolaze TV kamere... Meni je najvažnije da su igrači koji rade uspjeli dobiti slobodan dan ili skraćeno radno vrijeme da popodne stignu na utakmicu i pokušaju se što bolje suprotstaviti Hajduku, koji u posljednje vrijeme izgleda odlično i baš gazi - dodao je Dinjar.

Baranjcima nitko ne može uzeti nadu, u rezultatsko čudo, ali i onu da Torcida na jednom od najljepših malih nogometnih stadiona u Hrvatskoj neće imati svoj “ludi dan” u kojem ju nije briga za tuđu imovinu. Radni je dan, ali Torcida sigurno neće izostati. Gdje god je Hajduk, tu je i ona.