Pobjeda Španjolaca je pobjeda nogometa. Furija je igrala a Gaučosi se tukli
Finale nije donio spektakularan nogomet, a Španjolci su po svemu zaslužili uzeti naslov prvaka
Španjolska je drugi put postala svjetski prvak. Tog dana u finalu na velebnom stadionu u New Jerseyju nogomet je pobijedio na više načina. Finale između Španjolske i Argentine po mnogima je potrajalo pola sata duže negoli je trebalo jer bilo je klasična jednosmjerna ulica.
Furija je potpuno nadigrala Argentince, koji su svojim nasilničkim ponašanjem zgrozili nogometni svijet. Mnogi su skloni zaključiti kako je završni susret Svjetskog prvenstva donio trpku i ne baš gledljivu utakmicu, ali za to su Španjolci najmanje krivi. Kaže se kako je za tango potrebno dvoje, a ovaj put igrati su željeli samo Španjolci, dok su se njihovi suparnici ograničili na destrukciju, u kojoj su nerijetko prelazili granice dobrog ukusa. No na kraju Argentina nije mogla izbjeći poraz. Dugo ju je čuvao vratar Emiliano Martinez, koji je najzaslužniji što je utakmica otišla u produžetke.
Nisu nasjeli na provokacije
No u njima više ni on nije mogao spasiti svoje suigrače. Španjolska "zlatna pričuva" Ferran Torres zabio je na samom početku drugog produžetka pogodak koji je bio dovoljan za konačno slavlje Španjolaca.
Pravedan rasplet svega što se događalo na travnjaku. Španjolci su dominirali kroz cijeli susret, a Argentina se valjda uzdala u svojih "devet života" jer su sve njezine utakmice u eliminacijskoj fazi turnira bile dramatične, a finala se dokopala i zbog velikih preokreta koje je načinila u osmini finala protiv Egipta, te u polufinalu u srazu s Engleskom. S druge strane Španjolska je kroz cijeli turnir pokazala konstantu, ali i ključni momčadski duh. Španjolska je reprezentacija koja je prepuna kvalitetnih igrača, no fascinirali su taktičkom disciplinom i sjajnim nastupom, poglavito u polufinalu protiv Francuske, čiju su ofenzivnu snagu mnogi doživljavali nezaustavljivom. No ostali su Tricolori posve razoružani protiv De la Futenetova pobjedničkog stroja. Taj je susret zapravo bio finale prije finala. Nešto slično Španjolska je ponovila u finalnoj utakmici. Gotovo su posve neutralizirali Messija, Argentini su ostavili mrvice i frustracije, zbog čega su se oni okrenuli tučnjavi, ali Španjolci se nisu dali uvući u kavgu. Ostali su mirni, dostojanstveni i zato su na kraju uzeli nagradu.
- Ova je momčad senzacionalna. Bio je ovo najteži turnir u povijesti svjetskih prvenstava. Pobijedili smo veliku Argentinu s Messijem, najboljim nogometašem u povijesti. Igrali smo protiv aktualnog svjetskog prvaka, dopustili smo im jako malo toga, a protiv njih je teško razvijati igru. No na kraju je nogomet bio pravedan. Mi ćemo uvijek krenuti po pobjedu. Na kraju vam se takav pristup vrati. Bili smo hrabri - rekao je Rodri, vezni igrač španjolske reprezentacije, kojem je na kraju pripala i Zlatna lopta, nagrada koju dobiva najbolji igrač SP-a.
Opet, koliko god su Španjolci dominirali, u samom finišu drugog produžetka Argentina je opet umalo aktivirala svoje najjače oružje - povratak. Simeone je imao dvije lijepe prilike za izjednačenje, no očito su Argentinci potrošili svoje zalihe sreće na ovom SP-u. Nitko neće pustiti suzu zbog toga jer na kraju su se pokazali vrlo lošim gubitnicima, pa su se nakon završetka događale neke mučne scene udaranja i drugih oblika nesportskog ponašanja.
Španjolci opet spojili titule
Zapravo, "smrtnu presudu" ambicijama svoje reprezentacije prepisao je jedan od njezinih najboljih igrača Enzo Fernandez, koji je u trećoj minuti sudačke nadoknade posve nepotrebno zaradio drugi žuti karton zbog vrlo neopreznog starta na Cubarsiju. Igrač manje protiv Španjolske u produžecima ipak je bio nenadoknadiv. Španjolci su tako drugi put World Cup završili s lovorikama. I opet im je uspjelo isto što i prije 20-ak godina. Spojili su naslov svjetskog i europskog prvaka. Prva je to ostvarila ona sjajna generacija predvođena Xavijem, Iniestom, Torresom, Villom i ostalima kada je 2008. postala europski, a 2010. i svjetski prvak. Danas su na sceni neki novi heroji poput Rodija, Gavija, Danija Olma, Orayazabala, Williamsa, te još mlađahnog Yamala, koji već u 19. godini u svojoj riznici ima oba najprestižnija trofeja reprezentativnog nogometa. To je još samo jedan od mnogih detalja za pamćenje i povijesne knjige kada je Španjolska u pitanju.
Nema nikakvih dvojbi, Španjolci su bez konkurencije najbolja reprezentacija na planetu i zato su zaslužili duboki naklon.
