Hrvatska reprezentacija dokopala se svoje baze u SAD-u. Ona je u Alexandriji, koja ima oko 160.000 stanovnika, što je za američke pojmove doista gradić.

Vatreni su na poprište Svjetskog prvenstva stigli kao jedna od posljednjih reprezentacija jer je procijenjeno da nema smisla "čučati" u SAD-u predugo prije prve utakmice. World Cup otvaramo 17. lipnja protiv Engleske u Dallasu, pa će naši reprezentativci imati savim dovoljno vremena za prilagodbu i rješavanje uobičajenih tegoba vezanih uz vremensku razliku. Te stvari će zapravo ekspresno pasti u drugi plan jer od trenutka kada je zrakoplov s našom delegacijom dotaknuo američko tlo, u prvom je planu samo jedno jedino pitanje - prve utakmice protiv Engleske.

HINA/ Daniel KASAP

Tehniciranje sa sustavima

Hrvatska je, po ustaljenom običaju otkako je Zlatko Dalić na njezinu kormilu, na SP ispraćena s određenim sumnjama i nepoznanicama. Ovaj put izbornik je dijelom kumovao takvom osjećaju jer tehnicira s dva potencijalna sustava igre, što nije činio prilikom odlaska u Rusiju i Katar. Početna ideja bila je Gordom Albionu suprotstaviti se s tri centralna braniča, ali nju je možda malo zaljuljala utakmica protiv Belgije na Rujevici, u kojoj su se pokazale određene pukotine u takvoj formaciji. Zapravo, taj sustav s trojicom vjerojatno bi se primjenjivao u svim susretima s jačim protivnicima, ali nekako je ostao dojam da izbornik ima dvojbi. S druge strane, klasična formacija s četvoricom, kojom se najčešće koristio, nagrižena je nedostatkom klasičnih bočnih igrača, pa je sve nekako u magli, ili se to tek samo izvana čini. Pomalo smo i uvrijeđeni što nas se ne svrstava u prvi ili drugi red favorita na Svjetskom prvenstvu, ali to bi nam trebala biti najmanja briga. Kod prognozera nismo bolje kotirali ni na prethodne dvije svjetske smotre, pa smo svjedeno uzeli medalju. Jedna je prava istina. Hrvatska, otkako je Zlatko Dalić na njezinu kormilu, zna i može igrati na rezultat, a na završnim turnirima velikih natjecanja to je najvažnije. Zapravo ispada kako nam je veća zavrzlama proći skupinu nego, kad nam to uspije, ostati do kraja u turniru.

Dean Miculinić

Sveto trojstvo

Jedna od stvari koja generira nelagodu svakako je stanje naša tri iznimno važna aduta, kapetana Luke Modrića, Matea Kovačića i Joška Gvardiola. Modrić je propustio završnicu klupske sezone zbog ozljede lica, a Kovačić i Gvardiol njezin veliki dio zbog teških ozljeda. Svi su oni sada zdravi, ali s nedostatkom natjecateljskog ritma. I tu će iznimno važnu ulogu odigrati način na koji će se njih trojicu pripremati tijekom grupe faze natjecanja. To bi u nekim procjekcijama mogla biti i prednost, jer su njih trojica svježa, neiscrpljena od dugih i teških klupskih obveza, ali u napetom ozračju, koje vječno vlada oko naše selekcije, na sve se gleda kao na problem. Dalić, nedvojbeno, sada ima golemo iskustvo na reprezentativnoj klupi i baš zbog njega ne bi smio biti rob "starih zasluga" ili navika. Hrvatska je, zapravo, u zanimljivom trenutku, u kojem bi glavne uloge na velikom natjecanju pomalo trebali preuzimati neki drugi ljudi.

Na tom planu izbornika čekaju velike odluke.