Cristiano Ronaldo ima snagu, mišiće, milijune dolara na računu, trofeje, mnoge rekorde u svom vlasništu... Nije zgoreg spomenuti da je zgodan, sponzori se još uvijek otimaju za to svjetski poznato markantno lice. Cristiano ima puno toga, ali nema sve. I njegov ego to teško podnosi. Nema naslov prvaka svijeta s Portugalom. Usto, igra u eri "malog čarobnjaka iz Rosarija", pa ono čemu je uvijek težio - biti najbolji na svijetu, često se dovodilo u pitanje.

Dobar je, odličan, za sebe misli da je bez premca, ima i zagovornika koji također to misle, ali velika većina svoj glas će za "naj, naj" dati Argentincu.

- Brojke ne lažu. Ja sam najbolji nogometaš u povijesti i točka! Možda preferirate Pelea, Messija ili Maradonu. Ja to razumijem i poštujem, ali ja sam najbolji i najkompletniji uopće. Nisam vidio boljeg nogometaša od mene. Dobar sam u igri glavom, dobar sam izvođač slobodnjaka. Pucam dobro lijevom i desnom nogom... Brz sam, snažan, puno skačem... Reći da Ronaldo nije kompletan nogometaš je laž. Nema kompletnijeg nogometaša od mene - samodopadno je lani rekao Portugalac.

I tim riječima nije nikoga iznenadio, poznato je da uglavnom voli i cijeni samo sebe. No problem je što većina ljudi misli drukčije i u anketama za najboljeg i najvećeg svih vremena ispred Portugalca stavlja upravo Messija. Pa i još neke. I to je Cristianova rak-rana, veća i od one kad mu navijači kažu da je "krivi Ronaldo" ili da je "samo jedan pravi Ronaldo" misleći na Brazilca Luísa Nazárija de Limu.

Tijekom gotovo dva desetljeća Leo Messi i Cristiano Ronaldo stvorili su jedno od najvećih nogometnih rivalstava uopće i koliko god Argentinac u toj borbi imao što pokazati, Portugalac ima svoje adute. Sjajan igrač, sjajan strijelac, impozantne su njegove fizičke predispozicije, brzina, snaga, skok, precizna završnica... Nema u nogama tu lakoću pokreta i viziju na terenu kao Messi, ali svojim radom i astetskim životnim navikama traje dugo, ima instinkt ubojice i još uvijek pruža puno. Messi je iz Europe otišao u Ameriku, Ronaldo u Saudijsku Arabiju i tamo su nastavili stolovati i zadivljavati mase.

Peterostruki osvajač Zlatne lopte s Portugalom se popeo na krov Europe, taj naslov europskog prvaka ima posebnu težinu, u kolekciji ima i Ligu nacija, ali nešto nedostaje. Najveća i najsjajnija kruna, ona zbog koje nema mira. Želi ju jako, a poznato je da kad Ronaldo nešto žarko želi, to obično i uzme. U Sjevernoj Americi mu je posljednja prilika, na leđima mu je 41 godina, još uvijek je u top-snazi, ali teško je očekivati da će za četiri godine još nositi dres portugalskog Selecçãoa. U Sjevernoj Americi želi potvrditi svoj status i odvući momčad do trona. Messi je to napravio s Argentinom i bacio mu rukavicu, za Ronalda nema većeg izazova. I zato u Sjevernoj Americi najavljuje eksploziju, svoju i svoje momčadi. Ispred sebe ima samo jedan cilj - podići visko u zrak trofej i pokazati svijetu srednji prst. Svima onima koji se usude kazati da ima boljih od njega.

Rivalstvo Cristiana Ronalda i Lionela Messija obilježilo je jednu eru u nogometu, ali sada se polako privodi kraju. Obojica su teškom mukom došla do vrha i tamo su ostala dugo, dugo. Dali su puno nogometnoj igri, ali vrijeme rastanka se bliži. No rivalstvo ostaje.