Poznata je uzrečica Garyja Linekera: “Nogomet je igra u kojoj uvijek pobjeđuju Nijemci.” Naravno da to nije uvijek tako, ali četiri svjetska naslova te još isto toliko nastupa u finalima i osvojenih trećih mjesta najbolje pokazuju da na Elf uvijek treba računati, iako na posljednja dva SP-a nisu prošli dalje od skupine, što im se dogodilo još samo jednom, a bilo je to prije 88 godina. Na svih preostalih 17 nastupa na mundijalu bili su najmanje u četvrtfinalu.

Nijemci prvi “pick”

Njemačka je u svakoj skupini prvi favorit, posebno u skupini E ove svjetske smotre, koja na papiru ne djeluje baš impresivno. Takva je bila i ona kvalifikacijska, koja je počela porazom u Slovačkoj (2:0). Nakon toga izabranici Juliana Negelsmanna shvatili su da je vrag odio šalu, te su nanizali pet pobjeda, primivši pritom samo jedan pogodak, a zabili su ih čak 16. Slovacima su za poraz uzvratili sa šest komada u njihovoj mreži. Prvu utakmicu u SAD-u igraju protiv debitanta (Curacaa), što je svakako prigoda za dobro otvaranje i najavu da se neće ponoviti ono što se dogodilo u Katru i Rusiji. Zanimljivo, na listi putnika je i vratar Manuel Neur, koji se nakon dvije godine vratio pod zastavu. I bit će prvi vratar.

Kvalifikacije, ali one afričke, još uvjerljivije je odradila Obala Bjelokosti, koja u osam utakmica nije znala za poraz (šest pobjeda). U siječnju su dogurali do četvrtfinala Afričkog kupa, a onda se raspoloženje popravilo s dvije pobjede u prijateljskim ogledima s Južnom Korejom i Škotskom, koji su također sudionici ove smotre. Prije odlaska u SAD u Nantesu će imati posljednji test, protiv Francuske. Izbornik Emerese Fae ima samo jedan cilj, da se prvi put prođe grupna faza, što im nije pošlo za nogom na tri dosada vezana sudjelovanja (od 2006. do 2014). S obzirom na kadar, koji gotovo sav ima međunarodni, europski, pedigre, te sastav skupine E, to bi se moglo i dogoditi.

Egzotika

Jednaku želju imaju i južnoamerički La Tricolori. Ekvador je drugi put uspio izboriti nastup na dva vezana SP-a, ovo mu je peti put da je na mundijalu, a među 16 su prošli 2006. Kvalifikacije su odradili dosta dobro, bili su drugi, odmah iza aktualnog svjetskog prvaka Argentine (odakle im je i izbornik Sebastian Beccacece), koju su čak i svladali na kraju ciklusa. Zanimljivo, nakon toga su igrali prijateljske utakmice sa šest reprezentacija koje su također na SP-u, a zabilježili su jednu pobjedu i čak pet neodlučenih ishoda. Bit će, izgleda, tvrd orah.

Curacao je najmanja državica na SP-u

Eyepix/SIPA USA

Može li to biti i jedan od tri debitanta na svjetskim prvenstvima? Curacao, mala karipska država, s oko 160.000 stanovnika, ispisala je povijest. U kvalifikacijama su iza sebe ostavili Jamajku, kod koje su remijem u posljednjem kolu izborili svjetsku vizu. U ožujku ove godine u dva su prijateljska ogleda uvjerljivo nadigrani, od Kine (2:0) i Australije (5:1), što je nagnalo već vremešnog nizozemskog stručnjaka Dicka Advocaata da se vrati na izborničko kormilo. S obzirom na to da je otok u sastavu Kraljevine Nizozemske, jasno da većina njegovih reprezentativaca igra u toj europskoj ligi. Ali teško da će odigrati više od tri utakmice u skupini.