Umro je Šuco. Brojnim generacijama osječke nogometne obitelji na tu je rečenicu bilo jasno kako nas je napustio Ante Šimleša, nekadašnji nogometaš i direktor NK Metalac, čiji je bio sinonim. Na Bikari više nećemo susresti Šucu, od kojeg su se prijatelji i obitelj, prije svih supruga Mirjana, kći Ivona, sin Jurica, zet Danijel, snaha Karla te unučad Franka, Paula, Mauro, Loren i Tristan, oprostili jučer na Aninu groblju u Osijeku. Rodio se 19. siječnja 1947. u zaseoku Bajagić kraj Sinja, ali se kao dijete s roditeljima doselio u Slavoniju, u Osijek, u kojem je proveo život do svoje smrti i koji je branio kada je bilo najteže, tijekom Domovinskog rata, čiji je kraj dočekao s činom natporučnika Hrvatske vojske. Nogomet je počeo trenirati u osječkoj Slavoniji, prethodnici današnjeg osječkog prvoligaša, gdje je odradio omladinski staž, nakon kojeg dolazi u NK Metalac, čiji je višegodišnji član i u kojem zaključuje karijeru, s iznimkom četiri godine koje je proveo u NK Darda. Oni koji ga se sjećaju kao igrača kažu da je bio odličan nogometaš. Jedna urbana legenda, koju je i sam Šuco znao potvrditi, kaže da je trebao otići u splitski Hajduk, ali u tom trenutku grad Osijek već mu je bio potpuno prirastao srcu i nije ga više želio napustiti. U gradu na Dravi završio je Ekonomsku školu, zaposlio se u Belju kao komercijalist, a nakon završetka nogometne karijere ostao je u NK Metalac kao klupski direktor. S tog je mjesta 1997. sam u klub pozvao Boru Ivkovića, koji je tada postao predsjednik, no Šimleša je i nakon toga, praktično do svoje smrti, ostao obnašati svoju klupsku dužnost.

- On nije bio samo direktor nego i alfa i omega, Katica za sve našeg kluba. Od ekonoma i oružara do svih ostalih operativnih funkcija, izuzev one trenerske. Vodio je brigu o svim generacijama. Od seniora do najmlađih uzrasta i stvarno smo svi tužni zbog njegova odlaska. Nedostajat će nam - pričao je Boro Ivković, koji bi uskoro mogao doživjeti 30 godina na čelu NK Metalac.

Da, doista, bit će neobično doći na Bikaru i ne čuti i ne vidjeti Šucu. Malo je reći da je njegovo ime upisano u povijest kluba. On je bio trajna i čvrsta nit koja je povezivala gotovo sve generacije “metalaca”.