YouTube scena u Hrvatskoj gladna je autentičnosti, a Ivan Rado, poznatiji kao Tapirlo, već godinama joj pridonosi svojim humorom i nogometnom strasti. Njegov je serijal The Offside sinonim za dobru priču o nogometu, bez click baita, senzacija i bilo kakvog provociranja. Tapirlo donosi opuštenost, ono što volimo, njegovi videouradci su kao razgovor kad sjediš s prijateljima u kafiću i raspravljaš o tome tko je trebao dodati ili koju bi situaciju ti "sigurno realizirao".

Popričali smo s Ivanom, odnosno Tapirlom, o svemu, od ranih FIFA dana preko nastanka "Kralja ludih i Bogu nepotrebnih statistika" do toga kako izgleda YouTube život u Osijeku i što znači ostati svoj u moru influencera koji bi sve dali za koji klik više.

Kada si krenuo s prvom epizodom, jesi li uopće mogao zamisliti da će priča trajati ovoliko dugo? I da će kanal imati 329.000 pretplatnika?

- I kada sam prije devet godina otvarao YouTube kanal, te kada sam 2018. započeo novi serijal The Offside, nisam mislio da će to sve prerasti u baš ovakvu ludost. Uvijek se nadaš da radiš dobru stvar, da ćeš pogoditi što ljudi vole i što ih zanima, te da ćeš im uspjeti ponuditi malo mudrosti, zabave i razbibrige, ali ne možeš znati da imaš u sebi ono što će čovjeka tjerati da se stalno vraća na tvoje videe.

Najbolja pogreška u životu

Kako gledaš na evoluciju The Offsidea kroz godine? Je li se mijenjao samo format ili i ti kao autor u načinu razmišljanja, pripremi, pristupu gledateljima?

- Možda je malo glupo reći, ali jako se trudim da The Offside uopće ne evoluira. Dok čitav svijet u videe ubacuje stotine različitih animacija i zvukova, ja se trudim da ovo ostane čista priča - kao da sam sjeo s legom na cugu i razgovaram o nogometu. Želim da im pažnja bude usmjerena na moje riječi i emocije, a ne na vizualne i audiopodražaje. Naravno, neke stvari se moraju mijenjati, ali cilj ostaje isti: kad upališ The Offside, da možeš sjesti 20 minuta i samo slušati o nogometu.

Kako je došlo do nadimka "Kralj ludih i Bogu nepotrebnih statistika" i odakle uopće ime Malajski Tapir?

- Malajski Tapir je nedavno postao samo Tapirlo. Tako su me prozvali fanovi jer sam bio Tapir i izgledao kao Pirlo. Odlučio sam sto posto preuzeti ime koje su mi oni dali, jer oni su me na neki način i stvorili. Isto tako, nakon što sam u svakom videu pronalazio najčudnije, najsmješnije i najopskurnije statistike, tako su me prozvali kraljem ludih i Bogu nepotrebnih statistika.

Iako vas novija publika povezuje s The Offsideom, vaša YouTube karijera zapravo je krenula iz ljubavi prema gamingu, točnije iz FIFA videa.

- Svoju sam prvu FIFA-u zapravo kupio slučajno, kada sam pritisnuo pogrešnu tipku u PlayStation Storeu – i to je očito bila moja najbolja pogreška u životu. U tom su trenutku britanski FIFA YouTuberi bili jako popularni i ja sam zapravo samo htio postati dio zajednice i naučiti igrati igru. Nakon nekog vremena pomislio sam: "Pa zašto ja ne bih radio to što oni rade?" Nakon dugo odugovlačenja počeo sam snimati. Bilo je jako teško jer nisam znao doslovno ništa o tome, ali imao sam dovoljno jaku motivaciju da nastavim i naučim sve potrebno - s tim da učenje još traje, gotovo deset godina poslije.

Pratiš li još FIFA/EA Sports FC scenu i imaš li nostalgiju za rane dane YouTube gaminga?

- Sve pratim i sve znam. Nogomet me i dalje zanima u svakom obliku. Sigurno će biti još FC26 videa, ali kanal više neće biti fokusiran isključivo na gameplay kao nekada.

Vaš je stil komentiranja direktan i autentičan. Koliko je teško zadržati tu iskrenost?

- Meni nikada nije bio problem reći ono što mislim, veći je problem komu će se to svidjeti. Da pazim što pričam, da se bojim govoriti o negativnim stvarima koje klubovi i igrači rade, odnosno da me je strah popljuvati ono što mislim da se treba popljuvati, imao bih više fanova i više pregleda. Ali, nikada nisam bio tip koji će držati jezik za zubima i pokušati biti drag svima. Moji su videi moja safe zona i ako se nekom sviđa, super.

Offside i Klupa

Sigurno se dogodi da tvoje mišljenje ne sjedne svima. Jesi li imao neugodnih situacija zbog toga?

- Srećom, moja zajednica i moji fanovi znaju da u mojim videima nema zle namjere, drame i clickbaita. Ne tražim pozornost kroz glupiranje i ekscese i mislim da me se zbog toga i poštuje, te da zato uvijek na mojim videima vlada dobra atmosfera u komentarima. Naravno, internet je takav da će se kad-tad dogoditi nešto loše i da će ti netko doći napisati nešto zlobno, ali vrlo rano sam naučio razdvojiti samo zloban komentar i onaj koji je konstruktivan i može mi pomoći da napredujem.

Tvoj podcast "Klupa za rezerve" unio je novu dinamiku. Kako biraš goste i što ti je najvažnije u tim razgovorima?

- Klupa za rezerve još je u samim počecima, iako je prvi podcast krenuo prije dvije godine. Rodio mi se sin, pa sam novi podcast stavio malo sa strane da sve "ishendlam" kako najbolje mogu. U goste sam zvao isključivo ljude s kojima sam i privatno razgovarao i imao kontakte - i točno tako želim da uvijek izgledaju ti podcasti. Previše je podcasta koji su zapravo emisije i intervjui, u kojima su stalno ista pitanja postavljena istim osobama. Ja želim sjesti s nogometašem i dovesti ga u situaciju da zaboravi na mikrofon i kameru te da se, na sat, dva, opusti i pokaže svoje pravo lice fanovima.

Koliko ti znači povezanost s lokalnom publikom?

- Jako je lijep osjećaj kad dođem igrati s prijateljima nogomet na Srednjiku, a ekipa me pozdravlja, traži me fotku ili me pita nešto vezano uz nogomet ili video koji sam snimio. Nikada nisam imao loše iskustvo s ljudima koji mi priđu i nikada mi nije smetalo što mi se žele javiti. Neki me prate već skoro deset godina i na neki način sam dio njihove dnevne rutine sve to vrijeme.

Gledaš li YouTube dugoročno kao glavni smjer karijere ili planiraš nešto novo?

- Veliki planovi postoje, samo ih još čuvam za sebe.

Kad se osvrneš na sve što si postigao, koji bi trenutak izdvojio kao "ovo je vrijedilo svega"?

- Nikada mi brojke nisu puno značile. Doći do 100 ili 300 tisuća pretplatnika nije mi bio razlog za slavlje. Ono što me uvijek dirne su poruke koje dobijem od ljudi. Budući da imam većinski mušku publiku, u jednom sam im videu rekao da svi odrade samopregled testisa. Objasnio sam im zašto je to bitno, dok sam, naravno, tu priču povezao s nogometom, kao i inače. I koji mjesec poslije javio mi se čovjek u Instagram DM i napisao da sam mu spasio život. Osjetio je kvržicu, uplašio se, ali se sjetio da sam rekao da odu k doktoru provjeriti ako nađu – i to je učinio. Ulovili su tumor na vrijeme, koji je nakon toga odstranjen, i cijela je priča završila sretno. To da imam stvaran utjecaj na živote ljudi koji me gledaju s jedne je strane velika odgovornost, ali i nešto najbolje što je proizišlo iz ove moje YouTube karijere.