Prvenstvo u SuperSport HNL-u zagazilo je u svoj drugi od četiri kruga, pa se sad već polako mogu donositi neki zaključci. Naravno, konačni rasplet još je vrlo daleko, ali već se u ovom trenutku može govoriti o još jednom izjednačenom prvenstvu, sličnom prošlom.

Naravno, ostat će vječne rasprave o kvaliteti naše lige, ali u konačnici ona ne mora biti presudna za napetost i neizvjesnost. Prema prikazanom u prvih, nepotpunih, 11 kola (tekst je pisan prije nego što su odigrani susreti Rijeka - Osijek i Vukovar 1991 - Dinamo, nap. a.), čini se kako ćemo imati borbu udvoje kada je naslov prvaka u pitanju.

Broba za naslov udvoje

Hajduk i Dinamo već su se odvojili na vrhu tablice, a obično glavni konkurenti Rijeka i Osijek krenuli su lošije od očekivanog, pa se već sad može zaključiti kako će se teško moći uključiti u tu utrku. U biti, tijekom stanke između dvije sezone bilo je puno promjena. Mnogi su klubovi počeli slagati momčadi od samog temelja. To se prije svih odnosi na Dinamo, koji je promijenio velik dio igračkog kadra, na što je potrošio 17-18 milijuna eura. Takav zahvat u SHNL-u samo si Dinamo može omogućiti jer jedini ima konstantu na europskoj sceni, što mu donosi znatna financijska sredstva. No taj veliki kadrovski zaokret koji su napravili u Maksimiru nosi i neke opasnosti. Početak sezone pokazao je da će Dinamo trebati ispočetka graditi i svoj pobjednički gard u SHNL-u koji je imao. Bilo je već neočekivanih posrtanja zagrebačke momčadi, no njezina će kvaliteta na kraju ipak isplivati na površinu. U ovom trenutku, nakon manje rezultatske krize, na terenu najbolje izgleda - Hajduk. Splićani se dobro nose s momčadima koje igraju zatvorenije, a takvih je u SHNL-u velik broj. No nije to čudno, jer njihov trener Gonzalo Garcia jedan je od rijetkih u našoj ligi koji ima jasnu ideju kako napadati čvrste suparničke blokove. Većina ostalih klubova svoj put do dobrih rezultata traži kroz tranzicijski nogomet, a takve postavke neće uvijek pasti na plodo tlo jer se u biti radi o zatvorenijem tipu igre. Možda i najjači argument toj tezi jest razlika pogodaka. Naime, samo za dvije momčadi, Hajduka i Dinama, ona je izražena u pozitivnim brojkama, Varaždin je “na nuli”, a ostalih devet prvoligaša “uživa” u negativnoj razlici pogodaka. To otkriva kako se velik dio klubova zapravo muči s napadačkom igrom.

PIXSELL

Kaotičan raspored

Dosadašnji dio sezone obilježio je i pomalo kaotičan raspored, u čemu prednjače Gorica i Osijek, koji su zbog zamjene travnjaka mijenjali i domaćinstva. Gorica je, tako prvih šest kola igrala kao gost, a sada je u nizu od devet uzastopnih domaćih susreta. Osijek je, pak, jučer na Rujevici završio svoju seriju od pet uzastopnih gostovanja. Naravno, time je poremećen ritam i ostalih sudionika, pa će normalan raspored utakmica biti tek sljedeće godine, kada krajem siječnja počne treći krug prvenstva. No dotad treba odigrati još sedam kola. Bez obzira na to, stavili bismo ruku u vatru kako će Hajduk i Dinamo ostatku lige ostati neuhvatljivi na vrhu, ali to neće umanjiti neizvjesnost, posebno kada je u pitanju borba za preostalo jedno ili dva mjesta koja kroz prvenstvo vode u Europu. Za njih će se boriti gotovo svi preostali klubovi jer je razlika između trećeg i devet mjesta samo sedam bodova. Neizvjenost će biti to veća što ni jedna od tih momčadi nije pokazala nekakvu posebnu konzistentnost prilikom osvajanja bodova, jer, recimo, u posljednjih pet kola nitko osim Hajduka i Dinama nije uspio povezati dvije pobjede. Jedan od zanimljivijih statističkih podataka svakako je i onaj da nema prevelike razlike između pobjeda domaćina i gostiju. Domaće momčadi dosad su ostvarivale 43 posto pobjeda, gostujuće 32 posto.

I to može biti uporište tvrdnji o nepredvidljivosti aktualne sezone.