Čak i u onoj toploj i ludoj vukovarskoj noći, 1. lipnja, kada se u gradu slavilo na više mjesta, nogometaši i navijači ulazak kluba u elitni rang hrvatskog klupskog nogometa, a u stožeru Marijana Pavličeka pobjeda na izborima za gradonačelnika, znalo se da nakon slavlja dolazi otrežnjenje i uglavnom problemi.

Borba

Dok su iz zvučnika treštale Thompsonove uspješnice i ostali hrvatski hitovi, čaše zveckale, a čestitari stajali u redu, Markus Buzov i čelnici HNK Vukovar 1991 ispod osmijeha krili su brigu što i kako dalje, a nešto slično bilo je i u taboru Pavličeka, koji je znao da ga čeka težak posao, borba i prazna blagajna. Vrijeme slavlja odavno je prošlo, hladnoća zamijenila vruće ljetne dane, a u nogometnom klubu iz Borova naselja hrpa problema. Momčad je nakon deset kola posljednja na tablici, sa samo šest bodova, ne igra loše, ali rijetko osvaja bodove. Kao što rijetko dobiva pomoć od bilo koga.

Bliži se dan sjećanja na najcrnje dane Domovinskog rata, na žrtvu Vukovara, društvo će doći, prošetati u koloni, pokloniti se žrtvi grada heroja i otići svojim poslom. Tih nekoliko dana u studenom cijela je Hrvatska uz Vukovar i Vukovarce, ali, čini se, samo tih dana. Nešto slično je i s klubom iz Borova naselja, koji nije dobio vjetar u leđa onda kad mu je najviše trebalo. Recimo, početkom sezone, kada nije mogao isposlovati da domaće utakmice igra u Osijeku iako bi mu to bila bolja i jeftinija opcija. Natjeran je u Vinkovce, gdje za svaku domaću utakmicu Cibaliji plaća 15.000 eura, a igra na lošem travnjaku koji prijeti postati još lošiji. Jednostavno, dolazi lošije vrijeme, a travnjak se već sada počeo “raspadati” te počinje sličiti klizištu, koje teško trpi po dvije prvenstvene utakmice u razmaku od dan-dva ili tri. Recimo, nogometaši Cibalije ovog petka igraju svoj prvenstveni susret s Hrvacama, a nogometaši Vukovara 1991 u ponedjeljak dočekuju Dinamo. I bit će zanimljivo vidjeti u kakvom će stanju biti teren za susret s Modrima i kako će se skupi Dinamovi igrači nakon europskog izazova na njemu snaći.

HNK VUKOVAR 1991

Vukovar nije prioritet

I koliko god neki govorili - ako nemaju uvjete, zašto su išli u najviši rang, puno je toga već na početku napravljeno krivo i kako bi se Vukovaru 1991 odmoglo, a ne pomoglo. U prvom redu ljudi iz HNS-a, koji često žmire na pravilnik, odlučili su se čvrsto držati onog pravila o stadionu udaljenom 20 kilometara od mjesta stanovanja, pa su natjerali Vukovarce da igraju i skupo plaćaju u Vinkovcima, a ne na boljem i jeftinijem travnjaku u osječkom Gradskom vrtu. I koliko god se mnogi kunu u Vukovar, tad nije bilo ni najmanjeg sentimenta za problem kluba koji nema uvjete za igranje kod kuće, a nije mogao ni u ne toliko udaljen Osijek, koji bi ga rado ugostio. No bilo je tu puno klupskih interesa i tu borbu Vukovarci nisu mogli dobiti. Koliko god ih sve to boli, u Borovu naselju ne žele više o toj temi, kao što više nitko ne govori ni o nogometnom kampu, koji bi se trebao sastojati od četiri terena pune veličine i jednog manjeg, za koji je u gradskoj vijećnici Grada Vukovara u ožujku 2021. svečano potpisan ugovor. Tadašnji gradonačelnik Ivan Penava uime Grada i čelnici Vukovara 1991 potpisali su ugovor o pravu građenja nogometnog kampa na zemljištu koje je u vlasništvu Grada Vukovara, površine 70.000 m², u Borovu naselju. Potpisana je izgradnja u roku od sedam godina od dana sklapanja ugovora o pravu građenja. Od tada je prošlo četiri i pol godine, a cijela priča nije otišla dalje od predstavljanja makete kako bi to trebalo izgledati.

Jasno je da klub to ne može sam graditi i izgraditi, a u kakvom je stanju gradska blagajna, u ovom trenutku ne može pomoći ni Grad. Država? Ona ima prioritete, a to su Split i Zagreb, za nogometne stadione u tim gradovima novac će dati svi porezni obveznici, pa i oni iz Vukovara. Na istoku nestašica, sve se vrti u krug, a Vukovarci će i za utakmicu u ponedjeljak s Dinamom Cibaliji iskrcati 15.000 eura. I moliti Boga da na lošem terenu prođu bez ozljeda. To je hrvatska i slavonska nogometna stvarnost.