Robert Špehar
Niti su skandal niti su sramota sporta. Pokušaj sloma nije uspio, samo nas je još više ujedinio
Ono što se zimus događalo nanijelo je sramotu klubu, ali ŽNK Osijek odbija se predati i samo želi da se prepozna vrijednost kluba
Kako se zimus činilo, dobro je završilo. Nogometašice Osijeka porazom u Zagrebu od Agrama (4:0) završile su sezonu u kojoj je bilo tektonskih promjena, koje su prijetile urušavanjem kluba i rezultatskim ponorom, ali Bijelo-plave, na čelu s trenerom Robertom Špeharom, od "zečica" su postale "lavice", te u sezoni punoj teškoća osvojile naslov pobjednica Kupa, a postale su i viceprvakinje Hrvatske. Naslov prvakinja predale su zagrebačkom Agramu, ali drugo mjesto u prvenstvu i trofej u Kupu rezultat su koji zimus ni najveći optimisti u Gradskom vrtu nisu očekivali.
- To osvajanje Kupa je nešto nevjerojatno, pokal koji na početku godine nitko nije vidio u našim rukama. I još način na koji smo dobili tu finalnu utakmicu u Velikoj... Na poluvremenu smo gubili 2:0 od Hajduka, koji je bio favorit, pa smo izjednačili, a onda dobili nakon penala - kaže Robert Špehar, jedan od najboljih nogometaša poniknuo u Osijeku. Lani se prvi put našao na klupi ženskog kluba, ŽNK Osijek pozvao ga je nakon što se klubu još jedan trener zahvalio i kazao: Hvala vam na svemu, ali ovo je teško izdržati. I taj trener nije mislio na financije, ali neke granice dobrog ukusa ne treba prelaziti i iznositi ono što se događalo u svlačionici.
Ljaga na klubu
S odmakom vremena, nakon što smo dobili uvid u prihode i rashode te nakon niza razgovora sa sadašnjim i bivšim igračicama, bivšim trenerima i ljudima koji poznaju prilike u hrvatskom ženskom nogometu i osječkom sportu, uputili smo se u Gradski vrt kako bismo se susreli s nekima od aktera priče koja je zimus bacila ljagu na najtrofejniji sportski kolektiv u gradu na Dravi. Naime, ubrzo nakon dolaska u klub, u završnici prvog dijela sezone, Špehar je doživio ono što nikada nije, ni u igračkoj ni u trenerskoj karijeri, a i u jednoj i u drugoj ulozi bio je u klubovima u kojima plaća nekad nije dolazila mjesecima. ŽNK Osijek, uvjerljivo najtrofejniji hrvatski ženski nogometni klub s 25 osvojenih naslova prvakinja države i 20 pokala u Kupu, postao je nogometni skandal jer je osam igračica odbijalo trenirati i igrati utakmice, sve zbog "malih premija" za prošlosezonsku Ligu prvakinja. U javnosti su počela prepucavanja štrajkašica i Uprave kluba, iznosilo se prljavo rublje sa stadiona Gradski vrt, koji pamti dane kad nogometaši Osijeka nisu mjesecima dobivali plaću i nije im padalo na pamet odbiti igrati utakmice... U tom javnom mrcvarenju prikazivala su se primanja, iako je onaj tko imalo zna vrijednost pojedinih igračica odmah mogao shvatiti da nešto u brojkama ne štima. Javnost, željna "krvi", uglavnom je stala na stranu igračica u štrajku, iako je, postalo nam je ubrzo jasno, predočen niz netočnih brojki, čak i podatci vezani uz čiste prihode ŽNK-a Osijek od UEFA-e za Ligu prvakinja.
Cijelo to vrijeme Špehar je stajao sa strane, nije se oglašavao, nego je krpao ekipu, seniorkama koje su ostale priključio je igračice iz Škole nogometa te se bavio mišlju kako završiti jesen i s kojim kadrom krenuti u proljetni dio. Da je u tom trenutku rekao "doviđenja, ne trebaju mi ova sra...", nitko mu ne bi mogao zamjeriti. No Špehar, kao i Uprava kluba, koja se našla pod paljbom sa svih strana, odbijao se predati.
- Prvi put sam ovako nešto doživio, razumijem štrajk i bojkot treninga, ali neigranje utakmica... No brzo sam shvatio pozadinu cijele priče, vidio kako stvari funkcioniraju, koliko se predsjednik Bojan (Bodražić) ili tajnica Ivana Svalina daju da bi sve funkcioniralo, kolika je ovdje količina entuzijazma i volje, pa sam odlučio ostati. U klubu imamo 170 djevojčica u osam kategorija, imamo sjajnu generaciju koja će za tri-četiri godine nositi seniorsku ekipu, zar da to sve propadne jer je netko pomislio da se od ŽNK-a Osijek može obogatiti - priča trener Špehar, koji optimistično kaže da je budućnost kluba svijetla, ali samo ako se prepozna njegova vrijednost kako bi mogao pratiti korak s onima koji imaju bogatije zaleđe.
I dok Špehar vidi svjetlo, zimus je uglavnom vladao mrak. Klub se provlačio kroz prljavštinu, prizivale su se inspekcije, pa i Uskok, u Gradski vrt. I inspektori su bili, obavljali su se nadzori, dolazili ljudi iz sindikata, Grad i Županija željeli su odmah "papire na stol". O problemu ŽNK-a Osijek čak se govorilo i u Saboru... Odjednom su se na noge digli svi koji nikad prije nisu o ŽNK-u Osijek napisali ni retka, niti su se ikad bavili tim klubom, a još manje mu pomogli. Bojan Bodražić je od dobrog predsjednika, kako su pojedine igračice znale govoriti još prije godinu-dvije, postao čovjek koji se bogati na račun ŽNK-a Osijek, a igračicama daje mrvice. Idila u odnosima koja je trajala godinama naglo je prekinuta.
Stabilnost kluba
- Nije bilo lako to izdržati, bili su to kaotični dani, koji su, hvala Bogu, iza nas. Dolazile su nam inspekcije, češljali se klupski papiri i tko god je u njih zavirio, bilo mu je jasno kako stvari stoje. I tko priča istinu, a tko je pokušao obmanuti javnost, vjerojatno pod nečijim utjecajem. Tko god je želio čuti našu stranu priče čuo ju je i brzo zbrojio dva i dva. Naravno da mi je žao što je ŽNK Osijek provlačen kroz blato, što je bačena ljaga na jedan ovakav klub, ali prošlo je. Išlo se toliko daleko da su puštane priče kako djevojčicama ne damo da treniraju, a bila je u tijeku zimska stanka, kad baš ni jedan nogometni klub u Osijeku ne trenira. Svake godine u to vrijeme je pauza, a sad se to pokušalo prikazati kao neka naša zabrana. Suludo. Bilo je stvarno svakakvih priča, na neke smo odgovorili, na neke, koje nemaju veze s vezom, samo smo odmahnuli rukom. Srećom, kad su ljudi iz Grada dobili uvid u financije, kako i što radimo, dali su nam podršku da se borimo. Iako sam prethodnih godina razmišljao o povlačenju, predlagao da se nađe novi predsjednik ili bar čovjek koji će mi pomoći, jer ne mogu sve sam, zimus nisam želio jer bi ispalo da sam zaista radio ono što su djevojke koje su otišle iz kluba tvrdile - kaže Bodražić, koji je 20-ak godina uključen u rad kluba. Prvo kao sportski direktor, onda predsjednik i do ove zime nikada nije bilo riječi da djevojke nisu dobile ono što im je obećano ili da su se žalile kako im vodstvo kluba "otima iz usta".
No prije nešto više od pola godine gazilo ga se sa svih strana, igračice, javnost, nogometni sindikat... No nitko od onih koji su prozivali nije imao pravi odgovor kako iz prihoda koje klub ima naći prostora za povećanje plaća ili premija igračicama.
- Izdržali smo, idemo dalje. Sad smo fokusirani na to kako održati klub stabilnim, kako pronaći sponzora i držati korak s Agramom, ŽNK-om Dinamo, iza kojeg stoji GNK Dinamo, ili sa splitskim klubom iza kojeg je HNK Hajduk. Uz to muški klubovi Gorica i Istra 1961 također stoje uz svoje ženske ekipe. Taj sponzor je bio na vidiku, ali dogodilo se što se dogodilo i priča je propala. Sad je taj sponzor zaista potreban jer sve ovo što je građeno godinama unaprijed moglo bi ići unatrag... Ne želimo da na ovaj klub ljudi gledaju kao na onaj koji je igračicama isplaćivao mizerne plaće, jer podatci nisu bili točni, ili 200 eura premije, jer ni ta cifra nije točna. Djevojke koje su ostale u klubu mogo to potvrditi i svima je u dva navrata isplaćeno ono što je obećano. Ljudi uopće nisu svjesni koliki su troškovi ovog kluba, od odlaska na putovanje (hoteli), prijevoza, plaća igračicama, fizioterapeutu... Tvrdim da smo najorganiziraniji ženski nogometni klub u Hrvatskoj, po uvjetima i organizaciji bolji i od nekih u HNL-u. Otkad smo dobili Gradski vrt na korištenje, a to je dvije godine, stalno nešto radimo na stadionu kako bi djevojkama koje dolaze sa strane bilo ugodnije ovdje boraviti. Športski objekti nam omoguće materijal, sami nađemo majstore koji postavljaju pločice, laminat, gletaju, bojaju...
Bit će bolje
I poveo nas je Bodražić u obilazak Gradskog vrta, tog starog betonskog zdanja koje izaziva posebnu emociju. Kancelarija u kojoj je nekada stolovala gospođa Marija, desetljećima dobri duh NK Osijek, ili ona Milana Španjića, u kojoj je uvijek vladao kreativni nered, sad su uređene, zidovi se ne rune, ne vidi se vlaga...
- Sredili smo i opremili osam soba na stadionu za stanovanje, "rentamo" i dva stana u gradu za igračice, iako djevojke imaju obroke u Prehrani, uredili smo dodatno kuhinju i blagovaonicu, da mogu same sebi pripremiti što žele. Dnevni boravak da mogu provoditi zajedno slobodno vrijeme, opustiti se uz TV ili igrati PlayStation...
Zatekli smo u dnevnom boravku Riječanku Saru Rabar i Zadranku Nikolinu Klapan, još jednu iz niza ozlijeđenih koja je bila "priključena na aparat za oporavak". Obje kažu, sve je O.K., napustile su rodni grad i u Osijeku prepoznale klub u kojem će se afirmirati.
- Pokušavamo da djevojke imaju što bolje uvjete ovdje. Ove sezone imali smo puno problema s ozljedama, fizioterapeut Dejan Hunjek je cijeli dan na raspolaganju i djevojke mogu dogovoriti tretman kad god hoće - pričao je Bodražić o onome što se radi izvan terena. Kad smo "škicnuli" kod fizoterapeuta, na stolu je bila Lynette Urena, a na našem odlasku fizio je sjeo u auto otišao po Lorenu Balić, koja je na stadion došla na štakama jer je u pretposljednjoj prvenstvenoj utakmici s Hajdukom ozlijedila kuk.
- Boli, ali bit će bolje - dobacila je Lorena.
I to je rečenica koja može oslikati stanje u Gradskom vrtu. Boli, boljelo je, ali svi se nadaju boljem. Dodatnoj pomoći, sponzoru koji će imati uvid kako se radi i kako se novac troši, samo da klub bude u vrhu hrvatskog ženskog nogometa, jer kad se jednom izgubi pozicija, teško ju je vratiti. Izvana oronula betonska grdosija prkosi vremenu i odbija biti ružno pače, kao što ŽNK Osijek odbija biti klub slučaj i skandal osječkog i hrvatskog sporta. Nakon "prikupljanja materijala" s više strana možemo samo zaključiti da ŽNK Osijek nije zaslužio sramotu koja mu je nanesena pretkraj prošle godine. Godinama su svi bježali od pozicije predsjednika jer ona nosi odgovornost opstojnosti kluba, a odjednom čovjek koji dugi niz godina "kemija" da stvari funkcioniraju normalno i plaće igračicama, koje su išle do 1500 eura plus hrana i stan, budu redovite, postao je persona non grata.
