Početkom ove godine trener Igor Budiša napravio je čistku u svlačionici bjelobrdskog BSK-a te u nastavak sezone krenuo s mlađim, poletnijim snagama. Iz redova člana SuperSport Prve nogometne lige tad su uglavnom otišli provjereni i iskusni igrači, a "metlu" nije preživio ni dotadašnji kapetan momčadi Domagoj Pušić, bivši igrač Osijeka, Rijeke, Zadra, Cibalije...

- Nije me iznenadilo što mi se Budiša zahvalio, predosjećao sam da će se takvo što dogoditi. Otkako je postao trener, igrao sam sve manje. Iskreno, želio sam otići, nisam se tamo vidio, nije mi odgovarala ta atmosfera. Između trenera i mene situacija nije bila dobra, ali nisam nešto razočaran, takve stvari se događaju - kaže o rastanku s Bjelobrđanima 33-godišnji Domagoj Pušić, trenutno slobodan igrač. Zapravo pod ugovorom s klubom koji se više ne natječe ni u jednoj ligi.

Jedna plaća

Odlazak iz Bijelog Brda lakše je podnio jer je već imao poziv iz Italije, pa se s istoka Hrvatske zaputio na jug Italije. Na Siciliji je postao igrač talijanskog SSD Akragas, koji se borio za ostanak u Serie D. Iako su očekivanja bila velika, talijanska avantura pokazala se kao neuspješna. Klub iz Agrigentea na Siciliji, koji je osnovan 1929. godine, zbog financijske i rezultatske krize odlučio se povući iz lige.

- Čim sam došao tamo, osjetio sam da nije dobra situacija, ali u klubu su bili uvjereni kako će izboriti ostanak i nas igrače su stalno uvjeravali kako će biti sve dobro, a zapravo je bilo sve gore. Izostao je očekivani rezultat, nije bilo novca i na kraju je klub raspustio momčad i povukao se iz Serie D...

Možemo povući usporedbu s jednim slavonskim nogometnim ligašem u kojem je situacija vrlo slična.

- Upravo tako, u Italiji SSD Akragas, u Hrvatskoj Zrinski.

Pušić je potpisao ugovor do 30. lipnja ove godine, o novcu nije htio, ali kaže ugovor je bio dobar. Na kraju nije ispoštivan, a nakon što se klub povukao iz lige, Pušić se početkom travnja vratio u Osijek.

- Potpisao sam do kraja ove sezone, bio sam tamo tri mjeseca i za to vrijeme primio samo jednu plaću. Prema talijanskim nogometnim pravilima ili ću morati tužiti klub ili se naplatiti iz njihova nogometnog fonda solidarnosti, koji je osnovan upravo za ovakve situacije.

Zanimljivo, u vrijeme kada je Pušić boravio na Siciliji eruptirao je najaktivniji europski vulkan Etna, ali izbacivanje pepela i lave nikoga nije previše diralo.

- Etna je od Agrigentea udaljena oko dva sata, približno 150 kilometara. Etna je erumpirala, a tamo o tome nitko nije progovorio ni riječ. Ljudima je to valjda već normalna situacija...

Ili je u klubu bilo toliko problema pa se nisu još zamarali i gustim dimom iz vulkana koji je prekrio Siciliju. Ključalo je u klubu, ključalo je i u Pušiću, jer je vrlo brzo shvatio da talijanska avantura neće biti uspješna.

- Igrao sam dobro, meni je na Siciliji u nekim trenucima bilo lijepo jer je to predivno mjesto, hrana je odlična, znao sam talijanski, za tri mjeseca sam ga još malo usavršio, ali kad vidiš da sve ide nizbrdo, ne možeš baš uživati. "Ubijali" su me sastanci, svaka dva dana u klubu se nešto sastančilo. To mi je izazivalo golemi stres, kao i sve što se događalo oko kluba.

Mora se raditi

Sad je u Osijeku, samostalno trenira i čeka ljeto. I traži posao.

- Hoću li se upustiti u još neki inozemni izazov ovisi o tome hoću li dobiti neku ponudu, ali i uspjeti pronaći posao. Završio sam za programera, tražim nešto u IT sektoru, rado bih se zaposlio. Znate, dobit ću dijete, bilo bi lijepo. Od nogometa se nešto zaradilo, malo stavilo sa strane, ali ne toliko da do kraja života više ništa ne radim. Ako ovdje pronađem posao, vjerojatno ću na ljeto pristupiti nekom slavonsko-baranjskom niželigašu i igrati za svoj gušt. U tom smjeru sam već nešto razgovarao. Ako ne bude ništa od posla, nije isključeno da se okušam još jednom u inozemstvu, naravno ako bude ponuda - dodaje 33-godišnji Pušić, dijete NK Osijeka, nada koja je prošla mlađe uzraste hrvatske nogometne reprezentacije. Iz Osijeka je otišao u Rijeku, bio na posudbi u Zadru i tamo proveo lijepe dane, okušao se u Luganu pa vratio u Osijek. Potom se upustio u Litvu (Sūduva), onda Zrinjski iz Mostara, a iz BiH je put vodio opet u Slavoniju, u redove Cibalije. Iz Cibalije je stigao u Bijelo Brdo, odakle ga je trener Tomislav Steinbrückner povukao u Maleziju, gdje je branio boje Terengganua. Slijedio je povratak u Bijelo Brdo, pa odlazak u Italiju. I sad je opet doma. S obzirom na to da je u mlađim uzrastima Osijeka bio nada, je li karijera mogla biti zvučnija?

- Pa, moglo je biti i gore. Ne žalim ni za čim, bilo je baš kako treba biti.

Na leđima mu je 33, iza sebe ima puno utakmica u nogama i golemo iskustvo, ali nije se zasitio nogometa. Nije mu važno igrao u nekom amaterskom ili poluprofesionalnom klubu, važno mu je da igra. Trenutno samo trenira, gleda kako će se naplatiti od Talijana, a onda od ljeta "nova tura, nova avantura".