Hrvatska u uzvratnom susretu četvrtfinala Lige nacija protiv Francuske u Parizu nije uspjela sačuvati prednost od dva pogotka koju je donijela iz Splita. Od prve minute na Stade de Franceu zapljusnuo nas je "Les Blues" tsunami koji jednostavno nismo mogli izdržati. S obzirom na razvoj događaja na terenu dobro smo se i dovukli od raspucavanja jedanaesteraca, ali nekoć naše najjače oružje ovaj put se okrenulo protiv nas. Hrvatska ni u čemu nije mogla parirati Francuskoj. To je reprezentacija s neograničenom količinom talenta, a kad on iziđe iz taktičkih okova u kojima ga prečesto drži francuski izbornik Didier Deschamps, onda se onom tko god bio na suprotnoj strani crno piše. Nažalost za nogomet, taj silni francuski talent razmaše se samo kad mu voda dođe do grla. Doslovce su nas "ubili" u tri od četiri odigrana poluvremena, a u onom prvom splitskom, kada su igrali "zihericu", dobili su po ušima. No na kraju nam nije bilo dovoljno. Nemamo pravo biti ni ljuti ni razočarani jer ta večer na Stade de Franceu bila je samo realan odnos snaga u trenutku kada Francuska mora dati gas do kraja. I to je jedna od stvari na koju možemo biti ponosni. Natjerali smo jednu od najjačih svjetskih reprezentacija na maksimalan angažman. Natjerali smo ih na igru koju inače ne prakticiraju često.

Pogrešna ideja

Na igru s maksimalnim rizikom. Šteta je samo što nismo imali pravi napadački odgovor. Ideja u kojoj ćemo se odmarati kroz posjed protiv tako nasrtljive i pokretne reprezentacije ispala je pogrešna. Francuzi su nas uhvatili za vrat od prve minute i rijetko je njihov stisak popuštao. Ne možeš tako agresivnu i kvalitetnu momčad koja k tome lovi rezultatski zaostatak uspavati beskrajnim odigravanjima unatrag. Nedostajalo je idividualne drskosti igre "jedan na jedan", nečeg što je izvan uobičajenih taktičkih postavki. To Hrvatska nije imala ili jednostavno nije mogla zbog tjelesnih manjkavosti. Teško je parirati suparniku koji je "lak na nogama" i tehnički maestralno potkovan s kičmom momčadi koja kombinirano ima 173 godine (Modrić 40, Perišić 36, Kramarić i Budimir po 33, Kovačić 31). Uoči susreta u Parizu izbornik Zlatko Dalić rekao je:

- Ne smijemo se samo braniti, jer nećemo izdržati.

Ispalo je kako smo se samo branili i nismo izdržali. Treba biti objektivan i reći da je čudo što smo utakmicu uopće uspjeli odvući do ruleta jedanaesteraca. Vratar Dominik Livaković držao nam je glavu iznad vode. Zato se nakon tog poraza uopće ne treba baviti nekakvim dubokim analizama. Jednostavno nismo imali snage i moći, a samim time ni prave ideje kako se suprotstaviti Deschampovim stršljenima. Najbolji je primjer Luka Modrić, koji se nalazio pod snažnim pritiskom koji je uvjetovao pogreške koje inače on iznimno rijetko radi. Na kraju nas je jedna takva njegova pogreška stajala drugog pogotka. Taj prokleti Stade de France ispada stratište naših legendarnih kapetana. Zvone Boban je 1998. u polufinalu, pogreškom koja mu nikada nije bila svojstvena, Francuzima tada otvorio vrata preokreta i plasmana u finale Svjetskog prvenstva. Sada se slično dogodilo Modriću. I što sad? Ne treba dramatizirati. Nismo ispali od nekih pikzibnera, već od reprezentacije koja je nemoguće moćna kada ju se stjera uza zid, a barem smo u tome uspjeli, pa smo mogli uživo vidjeti kako izgleda nogomet vrhunske klase. Bila je to jedna od onih utakmica u kojima smo ostali žrtve manjka brzine u nogama i razmišljanju u napadačkoj trećini terena.

Pogled prema kvalifikacijama

- Puno nas je preko 30 godina i dvije tako zahtjevne utakmice u razmaku od tri dana jako teško odigrati na visokoj razini, moramo još više uvoditi mladih. Završnicu utakmice i produžetke igrali smo s potpuno novom ekipom. Borili smo se koliko smo mogli i u ovom trenutku dali smo svoj maksimum. Došli smo do jedanaesteraca, ali nije bilo sreće. Promašili smo tri penala, Livaković je bio blizu dva. Htjeli smo krenuti prema francuskom golu, ali nismo mogli. Nismo imali moći, snage i brzine. Borili smo se koliko smo mogli, jednostavno protivnik je bio bolji - rekao je izbornik Zlatko Dalić.

Put u Ligi nacija za nas je završen. Nismo se obrukali, ali znate kako se kod nas doživljavaju porazi. No moramo ustati, i to brzo, jer već u lipnju kreće nova priča - krećemo u kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u 2026. godine. Ako će izbornik i dalje inzistirati na ovakvoj taktičkoj postavci, onda mora početi tražiti igrače koji za nju odgovaraju. Igrati s napadačima ili veznjacima na krilnim pozicijama nema smisla. Imamo mladih krila poput Šotičeka, Crnca, Pašalića i sličnih. Može ih se isprobati barem protiv Gibraltara ili Farskih otoka. Trebamo doista početi stvarati nešto novo ili se posve prilagoditi igračima s kojima raspolažemo jer veznjaka i dalje imamo na izvoz. Problem je "gore". Igora Matanovića nije bilo u ovoj akciji, Franjo Ivanović je bio plod želje za bržim napadačem, ali još je neobrađeni materijal, posebno s taktičke strane. Do starta kvalifikacija ostalo je dva i pol mjeseca u kojima će trebati promisliti na koji način dalje.

Ne, nije nikakva panika, već samo treba donijeti dobre odluke...