Toni Fruk uživa u lijepom trenutku karijere. Profilirao se kao glavni igrač Rijeke, jedan je od ponajboljih u HNL-u, zaslužio je Dalićev poziv u A-vrstu... Stigao je u društvo hrvatskih reprezentativaca koji se pripremaju za četvrtfinale Lige nacija i susret s Francuzima. Toni Fruk je zvijezda Rijeke, ali u svojoj kući u Lili, odakle je krenuo u nogometni svijet, nema status zvijezde.

- Nakon utakmice koju smo polovinom veljače odigrali u Osijeku, i to vrlo uspješno, dopušteno mi je da do utorka ostanem kod svojih, u mojoj Lili, nedaleko od Našica. Okupili smo se svi zajedno kod nas doma, krenuo je razgovor, otac Damir me je pitao do kada ostajem. Bilo mi je drago tako razgovarati jer sam uistinu mlad otišao od svojih. Najprije u Osijek, gdje sam upisao opću gimnaziju, poslije, još maloljetan, u Belgiju, tako da je okupiti se kod kuće s obitelji svojevrsni privilegij, u kojem baš i nisam mogao često uživati. Rekao sam ponosno kako se vraćam tek u utorak, kad su zakazani treninzi. Znate što mi je, sasvim ozbiljan, odgovorio otac? Super, onda sutra ujutro svi zajedno možemo u šumu, po drva! Malo sam ga zbunjeno pogledao, ali nije bilo druge - ustani, Toni, pa put šume i utovar drva. Nekoliko smo prikolica dovezli. Nakon tog mog specifičnog treninga došao nam je Dinamo na Rujevicu, kojem smo utrpali - četiri komada. Ma nema vam kod nas doma zvijezda Rijeke, reprezentativac Hrvatske, nego, sine, tovari drva!

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Sa smiješkom odobravanja i razumijevanja situacije u kojoj se našao ispričao nam je "obiteljski moment" Toni Fruk, sasvim sigurno jedno od najvećih osvježenja hrvatske nogometne scene, igrač koji je napokon, nakon druge sezone u Rijeci, počeo u svoj punini pokazivati raskoš talenta za koji je itekako bilo poznato kako postoji, još od njegovih najmlađih dana.

Milan Đuričić pokazao put

Iako se to nikad i nikako zahvaljujući njegovoj srdačnosti, neposrednosti, inteligenciji i simpatičnosti ne bi moglo zaključiti, da bi stigao do današnjeg statusa ponajboljeg igrača HNL-a, prošao je pravu muku, izdržao je silne bolove, nelagodu i strah koji kod svakog sportaša izazivaju ozljede kojima liječnici ne mogu otkriti uzrok.

- Kad bismo baš krenuli kronološki po mojoj karijeri, da igram, a ne da se nalazim među vratnicama, zaslužan je nekadašnji vratar Dinama Filip Lončarić. Dinamo je gostovao u Našicama u povodu proslave 90. rođendana NAŠK-a. Njihov prvi vratar bio je Kelava, Lončarić je bio zamjena. Nakon utakmice svi su moji suigrači, a bili smo tad prednatjecatelji, od Dinamovih zvijezda dobili dresove. Samo ga Lončarić nije dao meni. Istina, jednom sam ga prigodom prije te epizode uspio nažicati rukavice, no kad nisam uspio dobiti dres, drugog sam dana odlučio kako želim - igrati, a ne braniti - kaže Toni.

Vrlo brzo iz Našica je otišao u osječku nogometnu akademiju Krpan&Babić, gdje odmah dobiva priliku zaigrati za limače.

- Gledajte, da čitav život tati izvlačim drva iz šume, ne bih mu mogao zahvaliti koliko je u tim godinama uložio truda, sredstava i vremena u moju najraniju nogometnu izobrazbu. Nas je nekoliko dječaka iz našičkog kraja svaki dan s nekim od roditelja bilo voženo u Osijek, svakog dana 120 kilometara! Jesmo, mi smo davali sve od sebe i istinski smo uživali u nogometu, tako da im je to sasvim sigurno bila satisfakcija, na neki način i nagrada za njihov trud, ali kad sagledam to danas, iz ovog kuta, uistinu je to bila velika žrtva, sjeća se svojih početaka Fruk.

Osijek je tih godina, iako je i danas po tome jako dobar, slovio kao istinska meka za mlade slavonske nogometaše. No Fruk nije došao među Bijelo-plave.

- Zbog jednog čovjeka, fanatičnog zaljubljenika u nogomet i trenera ruskog tipa, Milana Đuričića ostao sam u Akademiji, nisam prešao u Osijekov pomladak. Tražili su me već tada svi najznačajniji hrvatski klubovi, pa tako i Rijeka, ali ja se nisam dao iz Krpan&Babića. Znao sam da su upravo ti i takvi treninzi u formativnoj dobi mladog nogometaša presudni za njegovo odrastanje i kasniju karijeru. Koliko god da nas je fizički istinski ubijao, Đuričić, inače dobitnik brojnih priznanja unutar trenerske struke, na svoj je specifični način od nas stvorio odgovorne igrače - sjeća se Fruk svojeg nogometnog odrastanja.

MARKO GRACIN

Mistična ozljeda

No na pragu punoljetnosti i upisa u četvrti razred gimnazije stigla je ponuda iz Belgije, u svojim ga je juniorima želio Mouscron, nogometni klub iz istoimenog grada na krajnjem zapadu te države, smješten uz belgijsko-francusku granicu.

- Nije mi bilo lako, posebno se sporazumijevati na njihovu dijalektu, srećom da postoji engleski jezik, koliko da se kod izobrazbe nas nogometaša jako mnogo razumije i iz pokreta tijela. S obzirom na to da sam bio maloljetan, sa mnom je bila i mama Tanja, a vrlo brzo nakon te epizode uslijedio je poziv iz talijanske Serije A, Fiorentina mi je ponudila ugovor. S obzirom na to da sam u svakom smislu bio odrasliji, mama se vraća u Lilu, a meni slijedi jedno od najčudnijih, ma mogu reći i najmučnijih razdoblja u nogometnoj karijeri i životu. Pojavila se, naime, mistična ozljeda gležnja, koja mi je zadavala velike bolove i onemogućavala normalan trening i napredak u igri - pomalo se i danas potišten sjeća Fruk tog razdoblja od prije šest godina.

Iako su najrazličitiji pregledi i snimke završavali liječničkim konstatacijama - proći će, nije ti ništa, kako došlo, tako prošlo, Toniju mjesecima nije bilo nimalo bolje. K tome počinje i 2020. godina, siječanj i veljača donose, posebno u tom dijelu Italije, silnu pošast koronavirusa.

- Rekli su nam u Firenci - idite kući. Priča se ne razvija u nimalo dobrom smjeru, ne odete li odmah, doći će do zatvaranja granica i ostat ćete - nigdje. Poslušali smo ih, a ma koliko se tada u svakom smislu, pa tako i u pitanju moje karijere, sve iskazivalo nekako katastrofično, a bol je u nozi postajala sve jača, pa da - nije mi bilo ni jednog razloga za pozitivna razmišljanja - sjeća se Fruk.

Sa sobom je u Hrvatsku ponio i medicinsku dokumentaciju, CD snimke te, zbog bolova i nemirenja sa situacijom da polako, sa samo dvadesetak godina nestaje iz nogometa, odlazi u Krapinske toplice.

- Primio me je na pregled dr. sc. Ivan Rakovac, inače iz Poreča, vrhunski ortoped, specijalist za ozljede gležnja i stopala te samo nekoliko desetaka sekundi nakon pregleda mojih snimki gležnja zaključio: "Pa tebi je u gležnju slomljena jedna koščica!" Bio sam istovremeno preneražen i sretan! Napokon, nakon godinu dana silnih traumi i muka, dr. Rakovac me vratio u život! Zvao je i liječnike koji su me prije pregledali kako bi se raspitao za još neke detalje, a oni su mu odgovorili kako su mislili da se u slučaju tog puknuća kosti radi o nekoj prirođenoj - priraslici! Sva sreća da Hrvatska uz vrhunske sportaše ima i jednako tako vrhunske liječnike koji spašavaju naše sportske karijere - sretan je Fruk.

Nitko me nije htio

Iako, zbog godina neigranja na neki način nestao je s radara menadžera koji prate razvoj karijera mladih nogometaša, tako da razdoblje koje je uslijedilo nakon zdravstvenog oporavka bilo je poprilično neizvjestan.

- Ma ni u drugoj ligi me nitko nije htio, nisam mogao pronaći angažman ni u tom stupnju hrvatskog nogometnog natjecanja. Uzalud reference iz Osijeka koje su me odvele u Belgiju i Italiju! Nakon tog traženja ipak se javila Dubrava, ali tada je Fiorentina počela raditi probleme i na kraju sam dobio zeleno svjetlo. Priključio sam se pripremama Dubrave, krenuo igrati, sljedeće sezone ide prelazak u Goricu, gdje sam konačno prvi put zaigrao u najvišem razredu nekog nacionalnog prvenstva - sjeća se Fruk.

Nakon Gorice odlazi na Kvarner i u drugoj sezoni na Rujevici je eksplodirao.

- Ma Rijeka je fantastična sredina. Riječ je o toliko dobro posloženom klubu koji gaji istinsko povjerenje prema svim igračima, daje im priliku za dokazivanjem, poštuje ih i potiče i kad ne ide, tako da sam dolaskom u Rijeku za sada napravio najbolji potez u životu.

Želja - uvesti plin

Dakako, u ovom se dijelu razgovora pojavljuje i pitanje sigurnost primanja. Fruk zarađuje solidno, ali daleko od toga da si je osigurao budućnost. To priželjkuje nekim inozemnim angažmanom.

- Znate, mnogi me pitaju u što bih uložio ako jednog dana u inozemstvu zaradim veliki novac. Spominju se apartmani, kuće, kafići i restorani. Ne, svoj prvi veći novac uložit ću u instalaciju plinskog grijanja u našoj obiteljskoj kući u Lili. Koliko god odlazak u šumu i priprema drva za ogrjev imali i svojih lijepih strana, svake godine imati presing da vam za zimu treba trideset i više kubika drva koja ćete sami pripremiti nije ni najmanje ugodno. I zato, prva moja investicija neće biti u ciglu i beton, nego u - plin! n