Kakva je to bila utakmica! Susret nogometaša Poljske i Hrvatske lomio se nekoliko puta, a na kraju se nije slomio ni na čiju stranu. Generalno, remijem ćemo na kraju zadovoljniji biti mi nego Poljaci, iako smo ih imali na konopcima, propustili smo im zadati nokaut.

Mladost u ofenzivi

Svašta se događalo tih 90 minuta. Rano vodstvo Poljske, pa čudesnih sedam minuta u kojima je Hrvatska zabila tri pogotka, pa onda povratak na silne probleme koje smo imali u defenzivi, a onda još i to dvojbeno isključenje Livakovića. Iskreno, dugo nismo imali prilike uživati u tako "revolveraškoj" utakmici kada igra Hrvatska, bez obzira na to što smo u njoj ostali bez dva boda. Imali smo ih u džepu, Poljaci su bili na koljenima iščekujući naš konačni udarac, koji nismo zadali. Baš suprotno, vratili smo ih u život lošim obrambenim postavljanjima, odlukama i reakcijama. Možda smo te večeri izgubili dva boda, ali dobili smo nešto daleko vrjednije za budućnost. Dobili smo dva mladića koja su pokazala svu raskoš svog talenta i dala naznačiti kako su spremna, kada za to dođe vrijeme, teret nositelja igre reprezentacije preuzeti na svoja pleća.

Zbog Petra Sučića i Martina Baturine susret u Varašavi jednostavno se mora gledati kroz ružičaste naočale. Da, bilo je propusta, bilo je u našoj igri i kostura koji su opet ispadali iz ormara, ali spoznaja da se stvara stup reprezentacije koji će ju nositi sljedećih desetak godina daleko je važnija od bilo kakvih trenutačnih manjkavosti. Uostalom, još uvijek smo na dobrom putu prema plasmanu u četvrtfinale Lige nacija, iako smo ga pobjedom protiv Poljske, koja nam je bila nadohvat ruke, mogli osigurati već sada. Međutim, kada je Hrvatska napravila nešto na lakši način? No pogledajte ovo: Šutalo (24 godine), Gvardiol (22), Petar Sučić (21), Luka Sučić (22), Martin Baturina (21), Igor Matanović (21). Imamo bogatstvo kakvim se može pohvaliti rijetko koja svjetska reprezentacija, a u mladoj reprezentaciji još je nekoliko dragulja, i to na krilnim pozicijama, koje su nam dosad bile kritične. Budućnost reprezentacije ne bi smjela biti upitna. Možda je izbornik Zlatko Dalić mogao ranije u vatru gurnuti neke od tih "mladih lavova", ali za dobre vijesti nikada nije kasno. Na Narodnom stadionu u Varšavi posebno je oduševio Dinamov dvojac veznjaka P.Sučić-Baturina, koji se nerijetko poigravao poljskom obranom, a zaslužan je za dva od tri naša pogotka. Obojica su postigla svoje prvijence za reprezentaciju.

- Odličan je osjećaj zabiti gol za reprezentaciju. Znali smo da je 3:1 rezultat sličan onome 2:0, za koji kažu da je najopasniji. Poljaci su nam zabili gol, u nas se uvukla nervoza, na kraju su se uspjeli vratiti, čak su mogli i pobijediti jer su imali igrača više. Međutim, pokazali smo karakter i uspjeli izdržati do kraja. Ponosan sam na svoj nastup, ali žao mi je što nismo pobijedili. Poljski vratar je dobro branio i on je jedan od razloga što nismo pobijedili. Šteta je što smo ostali bez tri boda, ali ići ćemo na pobjede u obje preostale utamice, protiv Škotske i Portugala - rekao je Martin Baturina.

Doista, imamo dovoljno toga zbog čega trebamo slaviti, a ne naricati za ispuštenom pobjedom. Ponekad, a sada je taj trenutak, doista treba pogledati širu sliku i vidjeti fine perspektive koje se otvaraju našoj selekciji.

Obrambene muke

Taj mladi val udahnuo je novi život u našu napadačku igru, kojeg je na Euru u Njemačkoj tako nedostajalo. No sada se moramo vratiti onoj tezi "ofenziva donosi užitak i radost, a obrana velike uspjehe". Ofenzivu smo rapidno popravili, u to nema nikakve sumnje, ali defenziva nam je vrlo klimava, bez obzira na to što smo prešli na igru s tri centralna braniča. Pokazalo se kako je izostanak Ćaleta-Cara velik problem za našu zadnju liniju. Šutala i Gvardiola bilo je svuda, ali najmanje tamo gdje su trebali biti. Erlić ih nije uspio, što bi se reklo, "držati na lancu", a još manje je bio pravovremen u korekcijama njihovih loših postavljanja. Kod prvog pogotka Erlić se totalno krivo postavio, pa umjesto da je zatvorio leđa Šutalu, odakle je dolazila opasnost, odjednom je završio na drugoj strani, kod Gvardiola, te je na kraju zakasnio u blok i pomogao Zielinskom u realizaciji. Kod tog prvog gola i Modrić je morao daleko bolje reagirati na okomitu loptu prema Zielinskom. Drugi pogodak primili smo nakon niza izgubljenih duela na sredini terena, a onda je još Šutalo pokušao uklizati umjesto da je nastavio pratiti Zalevskog na nogama i na taj mu način otežati udarac. Treći pogodak tipičan je primjer "gusaka u magli". Prvo loša reakcija Erlića na dugačku loptu, a onda loše povratno kretanje Gvardiola, koji je otišao u prazno, a uz nešto više koncentracije mogao je spriječiti S. Szymanskog u postizanju trećeg pogotka. Golove smo primili vrlo jefitno, pa će se izbornik u razdoblju do sljedećeg okupljanja trebati pozabaviti zadnjom linijom i načinom na koji se ona kreće i postavlja u kriznim situacijama. Jasno, nije to samo do posljednje trojke, pozornost treba obratiti i na povratni trk naših veznjaka, koji u takvim situacijama trebaju popunjavati nastale rupe. No sve se to može svesti na nazivnik prilagodbe na novu formaciju, a s rezultatske strane Hrvatska je u ova dva ciklusa Lige nacija ostvarila ono što je htjela.

HINA/DANIJEL KASAP

Zato nam sad ostaje u studenom završiti posao na pravi način, pa se mirno spremiti za novi kvalifikacijski ciklus, koji počinje u proljeće.