Jedna od stvari kojom će se UEFA morati ozbiljno pozabaviti jest - suđenje. "Ljudi u crnom" nerijetko su se našli na meti oštrih kritika zbog nekih odluka, a nezadovoljstvo je eskaliralo u eliminacijskoj fazi, nakon što su u nekim utakmicama pogrešne odluke imale izravan utjecaj na rezultat. Sve je to samo još jedan pokazatelj kako uvođenje VAR tehnologije samo po sebi nije rješenje za kontroverzne situacije. Problema je puno, a odgovora malo. UEFA će morati postati transparentnija u tom području te se za početak ozbiljno pozabaviti vrijedećim VAR protokolima. Prije svega pri dosuđivanju zaleđa, jer kakvog smisla ima nepriznavanje pogotka prilikom kojeg je igrač u zaleđu bio samo nekoliko milimetara? Kakvu je on prednost tu stekao? Nikakvu, a nogomet itekako gubi ako se takvi pogodci ne priznaju. Možda bi trebalo to zaleđe ograničiti na ono što se jasno vidi golim okom. Ako to nije tako, pogodak bi trebalo priznati, a to znači kako bi opet veću ulogu imali pomoćni suci. Općenito, nekako ostaje dojam da suci gube koncentraciju oslanjajući se na VAR, što se također u dosta navrata pokazalo problematičnim, jer suci u VAR sobi definitivno ne mogu imati istu percepeciju situacije ili intenziteta kao oni na terenu. Ipak, po nama najveći problem javlja se u hrpi kojekakvih naputaka koje UEFA-ina sudačka komisija izbacuje kao na tekućoj traci a vezani su uz "kažnjivu ruku" unutar kaznenog prostora. Što je kažnjiva ruka, a što nije, točno objasniti više ne zna baš nitko, pa ni sami suci. Previše je "sivih zona", previše filozofiranja oko tog segmenta, pa se UEFA u vremenu koje dolazi doista treba posvetiti pojednostavljivanju tog pravila. Ostao nam je dojam kako su i sami suci posve sluđeni stalnim promjenama ili dodavanjima novih naputaka oko određenih situacija. Opet, treba naglasiti kako se radi o naputcima, a ne o pravilima, koja su i dalje vrlo jasna, ali ih se počelo interpretirati na milijun raznih načina. Sve više ispada kako je suđenje od čistog "servisa" postalo važnije od same igre, što je jako loše. Nije baš bilo tako davno kada je većina danas spornih stvari na sudačkom plan bila daleko jasnija i transparentnija. Mnogi su mislil kako će uvođenje VAR tehnologije riješiti većinu problema, ali to se jednostavno ne događa. Ne zato što VAR nije potreban ili ne valja, već zbog toga što njegova upotreba nije razrađena na pravi način. Tehnologija je dobrodošla, ali riječ sudaca na terenu i dalje mora imati najveću težinu. Jednostavno, nije zaživio temelj upotrebe VAR-a - da "tehnologija može mijenjati odluke samo ako je pogreška očita". No svjedočili smo situacijama u kojima VAR nije mijenjao čak ni očite pogreške (igranja rukom u kaznenom prostoru, nap. a.), a to opet ima veze s već spominjanim naputcima, s kojima šira nogometna publika nije bila ni upoznata. UEFA će na tom planu jednostavno morati postati transparentnija, ali i jednostavnija, jer što su pravila jasnija, to je i igra neutralnom promatraču privlačnija. Postoji možda još jedan detalj o kojem bi se trebalo razmisliti. To je dobna granica za suce. Dojam je kako se iskusne i kvalitetne arbitre prerano šalje u mirovinu, a zamjenjuju ih "štreberi-atletičari" koji u sebi ne nose nimalo pravog osjećaja za igru, već je važna količina trčanja i slijepog praćenja tih prokletih naputaka.
Konačno, sucima treba dati konce vođenja utakmice u ruke, VAR je dobrodošla pomoć, ali ga itekako treba doraditi, te, kao najvažnije, potrebno je vratiti se korijenima pravila nogometne igre, a ne od njih praviti - nukleranu fiziku. U tom bi slučaju svima bilo lakše...