Turbulencije na Opus Areni odavno više nisu nikakva novost, no razdoblje od početka ove sezone ipak je bilo mirno jer je rezultat bio bolji nego što se očekivalo. No s odlaskom Kennetha Zandvlieta opet su se pojavile određene pukotine i pitanja o smjeru kluba.

Logistika i igrači

U biti, sa svakim danom postaje sve jasnije koji su prioriteti predsjednice Alexandre Vegh, a oni, čini se, u ovom trenutku nemaju puno dodirnih točaka s rezultatskim ambicijama. NK Osijek sve više postaje nekakav laboratorij, u kojem su važniji određeni sporedni akteri od onih koji su bitni u tradicionalnom, iskonsko nogometnom smislu. S jedne se strane promiče totalna štednja, pri čemu se to odnosi i na ulaganja u igrački kadar, a s druge strane angažirana je cijela vojska ljudi koji zapravo nemaju pravu odgovornost ni za što što će se događati na rezultatskom planu.

Logistika je važna, u to nema sumnje, međutim, možemo se poslužiti vojničkim rječnikom - koga će ona opskrbljivati ako na prvoj liniji bojišta nema ozbiljnih boraca. Jasno, prva linija bojišta su trener i igrači, a oni su u toj novoj financijskoj projekciji ostali pomalo zapostavljeni. Možda postoji nekakav dugoročni masterplan, možda se on na kraju pokaže i uspješnim, no mnogi koji prate klub, danas imaju mnogo pitanja. Primjerice, kako nije bilo novca za zadržavanje Dedića, Omerovića, Jurišića ili Jakupovića, ali ga ima za direktora i njegova pomoćnika iz Francuske, za savjetnike iz Španjolske, koji u Osijek dolaze svakih nekoliko mjeseci ili za osnivanje raznih novih odjela. Nitko od njih na Opus Arenu nije došao zato što mu je “životna želja bila raditi u Osijeku”, a na kraju takvi potezi sugeriraju kako NK Osijek baš i nije “štiglić u dugu”.

Trendovi u nogometu stalno se mijenjaju, znanost je ušla u njega, i svima je jasno da povratka na staro nema. Nogometni će romantici reći da mu to čupa dušu i uništava sve ono na čemu je igra gradila svoj šarm. Nesavršenost, nepredvidljivost, vic i improvizaciju. Danas su sve to nepoželjne discpiline. Nogometni štreberi sve vole uredno, a nogomet je sve samo ne uredna igra. Na kraju dana, u svim tim trendovima i promjenama jedno nikada neće izići iz mode - pobjeđivanje.

Uzrok krize je jasan

Osijek je prestao pobjeđivati, a više i ne igra tako uzbudljivo kao na početku sezone. Sada se svi pitaju - zašto. Svatko će imati svoje objašnjenje, ali kad se na Pampasu toliko drži analitike, evo još jedna jednostava analitika. Prije negoli su otišli Omerović, Jurišić i Jakupović, Osijek je u pet susreta osvojio 12 bodova. Nakon odlaska ta tri, u tom trenutku važna, igrača, koja su bila u najboljoj formi otkako su nosila dres Osijeka, u sljedećih šest prvenstvenih susreta Osijek je pobijedio samo Dinamo i uzeo samo pet bodova, a usput je ispao i iz Hrvatskog kupa od drugoligaša Segeste. I tomu se nema što dodati. Brojke su neumoljive, a ono što analtika ne može pokazati jest istina u kojoj Bessone momčad mora graditi ispočetka, i to u jeku natjecateljske sezone. E, to je već put posut trnjem. Doista je šteta što uprava nije krajem kolovoza osjetila trenutak u kojem je oko kluba sve raslo i cvjetalo, pa se odlučila na te transfere, koji su, činjenica je, oslabili momčad. Taj nedostatak senzibilnosti Osijek danas plaća rezultatskom krizom.

I određenom tjeskobom oko rezultatske budućnosti...