Umjesto približavanja "luci spasa" nogometaši Osijeka ostali su na "uzburkanom moru pučine". Na Opus Areni ih je, doslovce, ničim izazvan pobijedio Varaždin, a uznemirujuće vijesti za Bijelo-plave stigle su dan poslije iz Pule, gdje je Vukovar 1991 osvojio sva tri boda.

Sve to znači samo jednu stvar - povratak tjeskobe na Opus Arenu. No tako to ide s Bijelo-plavima. Zašto jednostavno kad može komplicirano. Prije samo tjedan dana izgledalo je kako su na Rujevici uspjeli ostvariti možda i ključnu pobjedu u borbi za ostanak. No samo pet dana poslije shvatili smo kako će za Osijek ključno biti samo jedno - završetak sezone barem na devetom mjestu. Sve druge računice i kombinacije jednostavno nemaju smisla, a vjerujte bilo je nekih "poludjelih matematičara" koji su nakon trijumfa na Rujevici izračunali kako se Osijek još uvijek može dokopati mjesta koja vode u Europu. E, pa Varaždin je valjda razbudio i te posljednje sanjare.

Sami sebe pobijedili

U biti nije se te večeri na Opus Areni dogodilo ništa posebno. Varaždinci su Osječane tukli na isti način na koji su oni to ni tjedan dana prije učinili Rijeci. Zavukli se ljudi pred svoja vrata i dočekali dvije gluposti koje je napravio Osijek, i to je to. Znali su u redovima Varaždina što je ključ uspjeha. Sve što trebaš je povesti protiv Osijeka i to ti jamči najmanje jedan bod, a Varaždinci bi vjerojatno bili zadovoljni i njime. No zašto ne uzeti sve kada ti se suparnik već tako nudi. Osijeku definitivno ne trebaju neprijatelji jer on je to u punoj mjeri sam sebi.

- Ušli smo jako dobro u utakmicu, imali smo ideju što i kako, odličnu energiju i onda nam se već u prvom njihovu prekidu dogodi nedopustiva dekoncentracija, i drugi smo gol primili iz tranzicije. Kada nam je trebala stabilnost i mirnoća, upustili smo se u nešto što se nije trebalo dogoditi. Utakmica u kojoj baš imam osjećaj da smo je poklonili protivniku jer sam mišljenja da smo odigrali dobro. Nekako mi je paradoksalno da smo je izgubili. Ne znam koliko je na kraju bilo udaraca na gol i nekakvih opasnih situacija, ali valjda je to bio takav dan - kaže Tomislav Radotić, trener Osijeka.

GOJKO MITIĆ

Pomoći ćemo mu, pa reći kako je to bio stoti takav dan ove sezone. Nije do dana ili sreće. Uzorak je prevelik, pa odgovor treba tražiti u drugim stvarima. Izgleda nam kako Radotić upada u istu zamku zbog koje je stradao Simon Rožman. Pobjeda u Rijeci ga je zavarala, pa je ostao pri formaciji s trojkom u posljednjem redu koja Osijeku jednostavno ne odgovara kao trajniji formacijski izbor. Funkcionira kada na jednoj od tri stoperske pozicije igraju Jurišić ili Čolina, koji su sposobni napraviti višak ulascima u sredinu terena. Kada tri centralna braniča igraju klasični stoperi koji se suzdržavaju od odlaska prema naprijed, dolazi do problema. Prvi i najveći je manjak ljudi u sredini terena. Već smo naučili lekciju u kojoj igra sa samo dva vezna igrača Osijeku ne donosi dobre stvari. Može se dogoditi tref kao na Rujevici ili ona pobjeda protiv Gorice jesenas, koja je prevarila Rožmana, ali u kontinuitetu od toga nema sreće. Isto kao što nema sreće postavka u kojoj napadački trozubac čine Omerović, Akere i Matković. Posebno ako želiš dominirati u posjedu kako je uoči susreta najavio Radotić.

Kraj sezone za Matkovića?

Ni jedan od njih nije sposoban zadržati loptu i čekati priključak suigrača. Sva trojica su tip igrača kojima je uputnije loptu odigravati u prostor. Kada im se odigrava u noge, a leđima su okrenuti prema suparničkim vratima, čisto je gubljenje vremena, a i posjeda. Tek kada su u nastavku susreta na teren kročili Jakupović i Teklić, Osijekova igra, bez obzira na obećavajući početak susreta, dobila je potrebnu kombinatoriku i smisao. Jasno, to se odnosi samo na situaciju u kojoj je plan igre kroz posjed stvarati konstantan pritisak na suparnika. Osijek bi trebao težiti takvom nogometu jer ovaj tranzicijski jednom da rezultat, a deset mu ga puta uzme. Dokazano više puta ove sezone. Što je najgore, loše vijesti su se te večeri pojavljivale u valovima. Osjećaj tjeskobe i nelagode zbog poraza dodatno su pojačale vijesti o novim ozljedama.

- Matković je, čini se, teže ozlijedio koljeno. Ne radi se o onom koje je operirao. Prve prognoze nisu dobre, ali pričekat ćemo dodatne preglede. I nije to bila jedina nesreća koja nam se dogodila. Bukvić je cijelo drugo poluvrijeme igrao slomljene ruke - zaključio je trener Bijelo-plavih.

Bukviću se trebamo nakloniti jer mu je u poluvremenu sugeriran izlazak iz igre zbog te ozljede, ali je on izrazio želju za nastavkom igre. I čisto samo za zaključak - bio je najbolji Osijekov čovjek na terenu. Što se Matkovića tiče, najave nisu dobre. Lako se može dogoditi kako mu je to bio posljednji nastup ove sezone, a u goroj varijanti i puno duže.

Previše je to loših vijesti iz samo jedne utakmice. Vratile su se neizvjesnost i tjeskoba vezane uz borbu za ostanak, roster je sve tanji, a već sutra Osijek gostuje na Poljudu...