Osijekova igra polako, ali sigurno dobiva “glavu i rep”, što je jedan od glavnih ciljeva koje je pred sebe postavio Tomislav Radotić kada je stupio na dužnost trenera. U prve dvije utakmice protiv Vukovara 1991 i Istre 1961 organizacija igre još uvijek je djelovala pomalo konfuzno, no već u susretu protiv Gorice bila je smislenija i mirnija.

Radotić želi kombinatoriku, a ne “nabijačinu”, koju je forsirao njegov prethodnik, pa je trebalo malo vremena kako bi se u glavama igrača promijenilo razmišljanje. Osijekovi nogometaši imaju sposobnost igranja “do noge”, zapravo im takav način igre i više odgovara, s tim kako je ideju moguće mijenjati tijekom utakmice jer Bijelo-plavi u svojim redovima imaju nekoliko igrača koji po vokaciji mogu kvalitetno napadati dubinu poput Omerovića, Akerea i Matkovića.

NK OSIJEK

Energetski problemi

Šteta je samo što ove sezone sigurno nećemo vidjeti koliko doista može igrački kadar koji je slagan tijekom prijelaznih rokova. Što zbog ozljeda koje su prilično osakatile momčad u prvom dijelu sezone, a dijelom zbog toga što su ove zime pod pritiskom lošeg plasmana na Opus Areni morali dovoditi igrače s dobrim ugledom, ali i problemom neigranja u svojim klubovima. Nedostatak optimalne tjelesne spreme, zapravo manjak natjecateljskog ritma, itekako se osjeti na tim igračima. Posebno na onima koji pokrivaju bekovske pozicije koje su same po sebi tjelesno daleko najzahtjevnije u modernom nogometu. Na tim pozicijama Osijek ima kvalitetna imena poput Borne Barišića, Frana Karačića, Roka Jurišića ili Davida Čoline, ali osim Čoline ostala trojica još uvijek love pravu formu i taj važni natjecateljski ritam. Borna Barišić vraća se nakon duge stanke zbog puknuća križnih ligamenata, pa ga stalno prate neke sitnije ozljede, iako njegovi ubačaji s krilne pozicije su nešto što se već dugo samo moglo sanjati. Sezona Roka Jurišića, pak, prošarana je zdravstvenim problemima zbog kojih je propustio oba pripremna razdoblja. Ljetos je na početku priprema ozlijedio stopalo, a zimske pripreme je propustio zbog operacije slijepog crijeva. Iako se na njemu zapravo najmanje vide ožljici tih ozljeda jer je po prirodi lagan i brzo hvata ritam. No zato se nedostatak “match fitbessa” osjeti na igri Frana Karačića. On ima snage za 60-ak minuta, a nakon toga je doista “na klocnama”. Protiv Gorice je doslovce 15-ak minuta preživljavao na terenu dok ga nije zamijenio Renan Guedes. U tu skupinu može se ubrojiti i Tonija Teklića, koji je vrlo živ i pokretljiv igrač, pa se njegova igra također temelji na tjelesnoj spremi.

- Slažem se kako imamo određenih problema na energetskom planu, ali doći će to na svoje. Upravo zbog toga nam je važna širina izbora jer ona nam daje mogućnost reakcije tijekom utakmice ako neki od igrača dođe u takve probleme. Bolji smo kada imamo mogućnost rotiranja, a dodao bih kako nam nedostaje i neki rani pogodak koji donese dodatni zanos u momčad - kaže Osijekov trener.

Manjak napadača

Jedan od problema s kojima se Radotić susreće jest i pozicija centralnog napadača. Trenutačno je ostao samo na Arnelu Jakupoviću jer zbog ozljeda su izvan stroja Anton Matković, Yannick Toure i Ivan Barić. S Matkovićem “u špici” mijenja se način igre, s tim da se Jakupovića može povući na poziciju ofenzivnog veznog jer je on sposoban odigrati itekako upotrebljive lopte u prostor. Što se Toura tiče, nismo uspjeli saznati koji su njegovi najjači igrački atributi jer čovjek, otkako je došao u Osijek, više vremena provodi po terapijama negoli na terenu, a još uvijek nitko ne zna hoće li se i kada uopće uključiti u rad.

Uglavnom, balans momčadi čak i nije loše zamišljen, no “viša sila” je umiješala prste te napravila priličnu štetu...