Zanimljivo će biti u subotu, kada će na Opus Areni gostovati Osijekov izravni konkurent u borbi za očuvanje prvoligaškog statusa Vukovar 1991. Taj susret neće biti samo debitanski za novog čovjeka na klupi Bijelo-plavih Tomislava Radotića nego i prvi na domaćem terenu s novom predsjednicom Alexandrom Vegh.

Hoće li te promjene na čelu kluba i na klupi donijeti bolju atmosferu na tribinama? Trebale bi, zbog više razloga. Prvi je svakako važnost utakmice, jer ona je za osječku momčad prva u nizu s predzankom "biti il' ne biti", a onda dolaze ostale stvari. Radotićevo je imenovanje među navijačima dočekano općim odobravanjem, a isto se može reći za dolazak nove čelnice, jer su navijači dugo prosvjedovali protiv tandema Sakalj-Čohar, koji je donedavno vodio klub.

Vratiti se igri

Došao je opet jedan od trenutaka kada je Osijeku najpotrebnija sinergija momčadi i navijača. Sve ostalo treba biti u drugom planu. Bijelo-plavi imaju samo jednu prvenstvenu pobjedu u posljednja četiri mjeseca, pa ako žele navijačima dati bilo kakvu nadu u pozitivan rasplet teške bitke za ostanak, jednostavno moraju pobijediti Vukovarce. U igri Osijekova subotnjeg suparnika vidljive su mnoge stvari koje Bijelo-plavima nedostaju. Prije svega izražena radna etika i borbenost.

- Vukovar je specifičan po svom stilu, koji i sada preferira, doveli su i takvog, iskusnog trenera. Iskreno, osobno, ne bih volio da mi težimo tomu, ali nemamo to čemu težimo, onda se zaista čini da su dečki bezvoljni. Ne bih rekao da je to bezvoljnost, nego jedno stanje kada nestane samopouzdanja, u kojem ne možeš ni trčati koliko bi inače mogao, kao da imaš utege na sebi i za neke najjednostavnije stvari na terenu. Želimo imati i glavu i rep u svakom trenutku. Uvijek prije biram igru nego čistu borbenost, ali bar jedno od toga mora biti vidljivo - poručuje Radotić.

Vrijeme, kojeg nije bilo previše, za pripremu utakmice s Vukovarom uglavnom je iskoristio kako bi promijenio navike u igri svoje momčadi. Osijek se definitivno mora više fokusirati na sebe nego na suparnika i pokušati biti opasniji i progresivniji u napadačkoj trećini.

Inače, dva prethodna ovosezonska susreta Osijeka i Vukovara 1991 bila su specifična, svaki na svoj način. Na Opus Areni Osijek je pobijedio s visokih 4:0, ali fabula utakmice bila je posve drukčija od konačnog ishoda.

Zanimljivi prethodni ogledi

Vukovarci su bili opasni, prijetili, pa konačni rezultat nije prikazao stvarno stanje stvari u toj utakmici. Isto bi se moglo reći i za kasnojesenski okršaj u Vinkovcima, koji je završio bez pobjednika, 2:2. U njemu je, pak, Osijek bio bolja momčad, bez obzira na to što mu je u tom trenutku nedostajalo pola momčadi, dvaput je vodio, imao krasne prilike za potvrdu pobjede, koje su ostale neiskorištene, a primio je dva baš nespretna pogotka. Iz tog susreta ostali su i repovi, jer su Osječani sigurno oštećeni za jedan, a možda i za dva kaznena udarca.

No sve je to "voda koja je prošla ispod mosta". Tijekom zimske stanke obje su momčadi doživjele ozbiljnu rekonstrukciju igračkog kadra, pa nas u subotu očekuje jedna sasvim drukčija utakmica, u koju Vukovarci sigurno ulaze u boljem psihološkom stanju od Bijelo-plavih.