Trofeji - nula, Europa - nula, razvoj nogometne akademije - nula. Stadion - čista desetka
Mađarski vlasnici spasili klub od propasti, sagradili stadion, ali nema rezultatskog iskoraka
Deset godina je prošlo otkako su mađarski investitori službeno postali vlasnici, tada posrnulog, NK Osijek. Nakon jednog desetljeća zatvorio se začarani krug u kojem je u tom razdoblju živio osječki klub, a danas je sve opet na početku.
Priča je to o euforiji, usponu, vrhuncu, stagnaciji i, konačno, bolnom padu, koji se dogodio u posljednje dvije sezone. Za to vrijeme rađale su se razne kontroverze oko geopolitičkih interesa Mađara u kupnji kluba. Zapravo, NK Osijek je jedini klub u portfelju poslovne grupacije Lörinca Meszarosa s područja u kojem ne obitava brojna mađarska nacionalna manjina. No taj je fenomen objasnio donedavni predsjednik Uprave Fenec Sakalj u intervju za naš list, jedinom koji je ikada dao hrvatskim medijima.
- Odlučili smo se na ulazak u NK Osijek na nagovor Vlatka Markovića (nekadašnji predsjednik HNS-a, nap. a.).
Bila to istina ili ne, deset godina poslije slika NK Osijek je očajna. Posljednji je na tablici, pojavili su se određeni financijski problemi, smijenjena je uprava, pa je dolazak nove predsjednice Alexandre Vegh označen kao novi početak, u koji opet malo tko vjeruje. Mi ćemo zanemariti geopolitičke priče i striktno se držati sportskog plana. Može se zaključiti kako pamtljivi rezultatski pomaci nisu ostvareni. Trofeji - nula, plasman u grupne faze u europskim natjecanjima - nula, razvoj nogometne akademije - nula.
Meštrovićeva era
Zapravo, od strateških ciljeva najavljivanih u inaguracijskim govorima ostvarena je samo izgradnja novog stadiona, Opus Arene, koju su također pratile brojne kontroverze, pa je došlo i do sudskih sporova. Ostaje samo pitanje govori li sve to više o nama ili o Mađarima. Uglavnom, počelo je 12. veljače 2016. Uz veliku pompu i valove optimizma u hotelu Osijek predstavljena je nova upravljačka garnitura. Lörinc Meszaros kao vlasnik i Ivan Meštrović kao predsjednik Uprave. Ta prva garnitura koja je vodila klub bila je s naglašenim osječkim štihom, jer su na svim rukovodećim pozicijama u upravljačkom i sportskom sektoru bili - Osječani. Bilo je to i doba velikog zanosa, doba koje je obilježio slogan "Pokrenimo grad", što se u tom trenutku doista i dogodilo. Te prve godine bile su nabijene entuzijazmom i velikim nadama. Mađari su došli u trenutku kada se Osijek još borio za prvoligaški status, što je po njihovu ulasku u klub brzo bilo riješeno na pozitivan način. Osijek je tu sezonu, 2015./16., završio osmi u HNL-u, ali s velikim ambicijama za budućnost. Već u sljedećoj Bijelo-plavi su se, nakon pet godina, našli na europskoj sceni, jer su prvenstvo završili na četvrtom mjestu, i tada dolazi prva prijelomnica. U ljeto 2017. momčad je uspješno igrala na europskoj sceni. Redom su padali Stana Coloma, Luzern, pa nizozemski velikan PSV, ali je Osijek, na čijoj je klupi tada sjedio Zoran Zekić, nesretno poražen u play-offu Europske lige od bečke Austrije. Samo jedan korak dijelo je osječku momčad od ulaska u grupnu fazu. Teško je govoriti o tome "što bi bilo kad bi bilo", no nekako smo mišljenja kako bi se danas pričala ljepša priča u slučaju plasmana u europsku jesen te godine. Istina, tada se na ispadanje nije gledalo tako tragično, jer trebao je to biti samo prvi korak prema uspjehu, no pokazat će se poslije kako je to ostao najveći klupski europski doseg u posljednjih deset godina. Entuzijazam nije jenjavao, u travnju 2018. predsjednik Uprave Ivan Meštrović predstavio je projekt izgradnje novog stadiona, a za mjesto novog doma izabrano je zemljište na Pampasu. Malo-pomalo počelo se pokazivati kako je povratak u elitu hrvatskog nogometa bio daleko lakši od samog života u njoj, jer daljnje rezultatske iskorake bilo je puno teže učiniti. Uskoro su počele i prve promjene. U proljeće 2019., nakon pet utakmica u kojima su osvojena tri boda, smijenjen je trener Zoran Zekić. S današnjih aspekata ta se smjena čini kao dobar vic, ali u tim trenutcima već je počelo jako agitiranje za Dinu Skendera (nešto prije u klub se vratio njegov brat Marin na poziciju glavnog skauta i pomoćnika sportskog direktora, nap. a.), što je na kraju rezultiralo Zekićevom smjenom. Iako je Skender dobro krenuo, ubrzo se pokazalo kako se teško nosi s pritiskom koji se počeo pojavljivati zbog njegove neočekivane, pa i prenagljene, inaugracije. Izdržao je tek pola godine, a naslijedio ga je Ivica Kulešević. Negdje u to vrijeme, u rujnu 2019., počela je izgradnja novog stadiona. Kulešević je bio uspješan do prekida prvenstva u proljeće 2020., zbog pandemije koronavirusa. Slijedila su tri mjeseca "lock-outa", od početka ožujka do početka lipnja lopta je mirovala, a Osijek se od svih klubova u HNL-u najbolje prilagodio tim teškim danima i prvi stvorio uvjete za nastavak treninga, što će mu poslije donijeti benefit. Naime, Bijelo-plavi su se do posljednjg kola borili za drugo mjesto, koje je te sezone vodilo u kvalifikacije za Ligu prvaka.
Promjene na vrhu i dolazak Bjelice
Međutim, tog ljeta pojavile su se trzavice u upravljačkoj strukturi izazvane određenim kontroverzama oko izgradnje stadiona. Ishod je bio promjena na čelu kluba. Ivan Meštrović zaključio je svoj četverogodišnji mandat, a na njegovo mjesto stigao je Ferenc Sakalj. U tom razdoblju momčad je bila u nizu od osam utakmica bez poraza, do kraja su ostala još dva kola, u kojima je Bijelo-plavima trebala samo jedna pobjeda za osvajanje drugog mjesta. Nije se dogodilo, možda i zbog toga što je trener Ivica Kulešević dobrim dijelom ostao prepušten sam sebi, s obzirom na te promjene u upravljačkoj strukturi. U njima je i Löinc Meszaros formalno prestao biti vlasnik NK Osijek jer je bio u upravljačkoj strukturi Puskas akademije, a pravila FIFA-e i UEFA-e ne dopuštaju istog vlasnika u dva različita kluba. Istina, nije se promijenila dinamika vođenja kluba, ali u tom važnom trenutku Osijek zapravo još nije imao formiranu novu upravu. Bijelo-plavi su poraženi u Varaždinu, a u posljednjem kolu u Gradski vrt došla je Lokomotiva. No Osijeku je uoči tog presudnog susreta "s leđa uklizao" njegov počasni građanin Davor Šuker, koji je tada bio na čelu HNS-a, ničim izazvan, zabranivši nazočnost publike u posljednjem kolu svih susreta HNL-a. Bilo je to vrijeme kada su posjeti gledatelja utakmicama bili ograničeni jer je koronavirus još uvijek stvarao teškoće. Uglavnom, Osijek je bez navijačke pomoći (Kohorta je navijala izvan stadiona, nap. a.) izgubio taj susret i ostao bez kvalifikacija za Ligu prvaka. Vrlo brzo stigla je nova sezona, koju je Osijek dočekao pomalo nespreman kada je igrački kadar u pitanju, pa je Kulešević smijenjen već nakon tri kola. Tada se Sakalj odlučio na smion potez. Angažirao je za trenera Nenada Bjelicu, što je bila jasna poruka o visokim ambicijama. Bjelica je u ruke dobio ključeve kompletne sportske politike kluba, pa je odlučio maknuti dotad vrlo uspješnog sportskog direktora Alena Petrovića. Uprava je stala iza Bjelice i počela je luda vožnja. Bjelica je rezultatski, s momčadi koju mu je ostavio Petrović, preporodio Osijek i sezonu završio na drugom mjestu, što je bio najbolji klupski plasman u povijesti. Jedina je nesreća u tome bila što je korona još uvijek trajala, pa su tribine Gradskog vrta ili zjapile prazne ili su mogle biti ograničeno popunjene, tako da se nije osjetila ona prava euforija. Sljedeće sezone nastavljena je uspješna priča, a zimski prijelazni rok 2022. godine izazvao je pravu ludnicu jer su u klub sitgla zvučna pojačanja, poput Mije Caktaša i Kristijana Lovrića, kojem je u gradu na Dravi pripremljen nezapamćen doček. No tog su se proljeća počele javljati prve pukotine u odnosima na relaciji Uprava - Bjelica, koje su eskalirale u završnici sezone, kada se Bjelica požalio na nedostatak prave potpore od Uprave u ostvarivanju visokih ciljeva. Uglavnom, atmosfera je već pomalo postajala mučna, a dodatno ju je zagorčalo ispadanje od slabašnog kazahstanskog Kizilžara. Ubrzo je Bjeličinu mandatu došao kraj, što je, pokazat će se poslije, zapravo bio početak kraja osječke bajke.
Opus Arena i strmoglavi pad
Nakon toga klupski se čelnici nisu snašli na pravi način. Počela su brojna lutanja na sportskom planu, promjene trenera, nejasnoće kojim putem klub želi ići, a sve to pratilo je drastično smanjenje proračuna, koji je u Bjeličino vrijeme dosegnuo 20 milijuna eura. Gomilali su se upozoravajući pokazatelji, ali izostala je prava reakcija čelnika. Ipak, situacija je još bila relativno mirna jer u ljeto 2023. klub se preselio na novu Opus Arenu, što je nakratko opet donijelo povratak entuzijazma i nade. Međutim, malo-pomalo Osijek je išao silaznom putanjom. Prva godina na Opus Areni završila je plasmanom u Europu, nakon što je Zoran Zekić, koji se ujesen 2023. vratio na klupu, serijom pozitivnih rezultata u završnici sezone osigurao četvrto mjesto. No te je zime na poziciju sportskog direktora stiglo ugledno ime, Jose Boto. Opet je euforija kratko trajala, jer je Boto bez pravih argumenata smijenio Zekića i na klupu postavio posve aninimnog Federica Coppitelija. Bio je to posljednji čavao u lijes Osijekovih rezultatskih ambicija. Tog ljeta Osijek je transferirao sjajnog Ramona Miereza i Darka Nejašmića, koji su bili stožerni igrači momčadi, počela su otvorena previranja između Uprave i Bota, kojem je čak i propucan automobil, a sve to upozoravalo je kako klub punim gasom juri prema provaliji. Uskoro su počeli i sve glasniji navijački prosvjedi, a klupski su čelnici gotovo posve izgubili kompas, što se itekako odrazilo na ovu sezonu, u kojoj je Osijek dodirnuo dno. Deset godina poslije klub je praktično vraćen na "početni položaj", rezultatski i u gorem stanju nego što su ga Mađari zatekli 2016., ali financijski ipak stabilniji, makar je bilo i tih problema. Praktično, točno na desetogodišnjicu ulaska mađarskog kapitala dogodio se i najveći potres u klubu, jer su s dužnosti smijenjeni predsjednik Uprave Ferenc Sakalj i direktor Vladimir Čohar, koji su klubom upravljali posljednjih pet i pol godina. Ispalo je sve naopako. Prelazak u novi dom na Pampasu trebao je označiti početak novog uzleta, ali s rezultatsog aspekta dogodilo se posve suprotno. Deset godina, uz tek neke svijetle trenutke, praktično je bačeno u vjetar. NK Osijek je opet na početku, a maglovitu budućnost pokušat će ljepšom učiniti mlada menadžerica Alexandra Vegh. Težak je zadatak pred njom, jer klupski ugled ozbiljno je narušen, navijači su izmučeni lošim rezultatima i vizijama klupskih čelnika, povrh svega nitko ne može sa sigurnošću reći kako će se vlasnik dalje odnositi prema NK Osijek.
Nećemo reći kako je situacija gora nego 2016., ali u ovom trenutku nije baš ni puno bolja, što je apsolutna tragedija s obzirom na velika financijska ulaganja koja su napravljena u tih deset godina. Samo još jedan u nizu dokaza da novac bez jasnih upravljačkih vizija malo znači...