Jesu li vlasnici NK Osijek sad došli na svoje? Možda je to pitanje pomalo čudno, ali sasvim je logično jer su se dosad Mađari dokazali kao dobri spasitelji, ali ne i više od toga. Mađarski kapital u NK Osijek ušao je na velika vrata u veljači 2016. godine. Desetak godina poslije situacija oko kluba je sumornija negoli je bila kada su ga kupovali. Istina, tog proljeća 2016. Osijek se također borio za prvoligaški život, no na krilima entuzijazma koji se tada pojavio nakon što su stigli novi vlasnici, taj je problem bio brzo skinut s dnevnog reda. Nakon toga očekivao se daljnji napredak koji se na kraju - nije dogodio.

Problem veći nego 2016.

Bilo je uspona i padova prije negoli je prije tri godine krenuo konačni sunovrat do situacije u kojoj je NK Osijek danas, a ona je opet takva da će ga trebati spašavati. Ne samo od ispadanja već se opet povlače i egzistencijalna pitanja jer načinom na koji se upravlja klubom malo je tko zadovoljan. Revolucija nezadovoljstva u punom je jeku, a kada je tako, malo se tko pita što će se dogoditi ako ona uspije, točnije ako se Lörinc Meszaros probudi jednog jutra i sam sebi u bradu kaže "ma, idite vi svi dovraga". Što će tada biti s klubom? Na to pitanje je nemoguće dati odgovor. No, ako ništa drugo, Mađari su na svom terenu jer sada opet treba spašavati NK Osijek. Isto kao i prije desetak godina, s razlikom što je danas mnogo manje entuzijazma. Navijači rješenje vide u smjeni Uprave, a vlasnik na to vjerojatno ima drukčiji pogled. On je izabrao i postavio te ljude i nije ih postavio kako bi podvili rep i dali si "vatru tabanima" zato što je puk nezadovoljan. I zato šuti i pušta svoje izabranike neka se okreću na ražnju nezadovoljstva koje sve više prelazi u ironiju i sarkazam, pa ako hoćete i samosažaljenje. Ponašanje vlasnika može se tumačiti i ovako. Zeznuli ste stvar, pa se izvolite sami iz toga izvući, ne računajući na moju dodatnu podršku. Taj će put, već znamo iz prakse, biti baš trnovit. No, ako je Mađarima dosad nešto išlo, to je spašavanje. I opet ovo shvatite kao sarkazam jer problem koji ima NK Osijek ovaj put, u odnosu prema 2016. godini, mnogo je dublji i ozbiljniji. Onda je bilo dovoljno donijeti novac i priroda je dalje sama učinila svoje jer HNL je tada bio posve drukčiji. Otad pa do danas financijska strana priče nije se previše promijenila. Vlasnik daje otprilike isti novac, ali u međuvremenu se toliko toga promijenilo. Od korone preko inflacije do stalno rastućih troškova u nogometnom okruženju.

NK OSIJEK

Suradnja je ključna riječ

Osijekov najveći promašaj u toj dekadi zapravo je bio što nije pronašao način samoodrživosti, što je bio jedan od važnijih ciljeva. U međuvremenu su mu operativni troškovi dodatno narasli jer izgrađen je novi stadion čije održavanje godišnje stoji od dva i pol do tri milijuna eura. Trošak koji nije bio ni izblizu takav dok je NK Osijek igrao na Gradskom vrtu. Ovo nije traženje alibija, nego samo činjenično stanje zbog kojeg su se s vremenom mijenjale ideje upravljanja financijama. Ljudi koji vode klub na kritike o neambicioznosti ili nesposobnosti, kako vam bilo draže, redovito su odgovarali na isti način "štitimo interese vlasnika". Legitimno, ali u svemu postoji jedna intriga. Zna li bilo tko od nas kakvi su interesi vlasnika? Nitko pojma nema. I to je najveći kamen spoticanja u cijeloj priči. Pred NK-om Osijek je zima u kojoj će ga se opet morati spašavati. Ne samo od ispadanja iz prvoligaškog društva već i od potencijalnih egzistencijalnih pitanja. Ne želimo zvučati dramatično, no pitanje što će biti s NK-om Osijek ako Mađari odustanu od njega jednostavno se mora staviti na stol s obzirom na okolnosti koje trenutačno vladaju oko kluba. Možda odustajanje ne izgleda realno s obzirom na ulaganja, ali i ta se opcija treba uzeti u obzir.

Zato će zima 2026. biti kompliciranija od one 2016., pa svi u klubu koji imaju mogućnost donošenja odluka trebaju odbaciti svoj ego i početi surađivati jer to je jedini način na koji NK Osijek može krenuti putem izlaska iz ove nezavidne situacije.