Jesenski dio SuperSport hrvatske nogometne lige ulazi u svoju samu završnicu. Prolazimo kroz još jednu sezonu domaćeg nogometa koja je neizvjesna, samim time i uzbudljiva.

Ustupljeno

Vremena kada je jedna momčad dominirala ligom očito su iza nas, ali možda zanimljivije od toga jest što u posljednja tri kola neće puno momčadi ući u dobrom raspoloženju. Jedni zbog plasmana, drugi zbog muka s trenutačnom formom, a treći će biti opterećni traumama iz prošlog kola. Uglavnom, veliki dio klubova upravo će u tri posljednje runde željeti popraviti ukupnu sliku koliko je to moguće.

Najbolji - oni s realnim ambicijama

Opet, već sada je izvjesno kako će ova sezona vrlo vjerojatno spasti na dva slova kada je u pitanju borba za naslov prvaka. Dinamo i Hajduk, istina, nisu nešto pretjerano pobjegli konkurenciji, ali jedni i drugi i s promjenjivom formom su se pokazali teško dostižnima za ostatak društva. Ipak, iz sezone u sezonu razlike su sve manje, momčadi iz drugog plana postaju konkurentnije ili, kako skeptici tvrde, samo koriste slabosti na papiru najjačih hrvatskih klubova. Zapravo ispada kako u domaćoj ligi profitiraju oni koji u sezonu ulaze s realnim planovima i očekivanjima. Slažu momčadi u okviru svojih mogućnosti, no time dobiju ono što nominalno najjačima najviše nedostaje - želju igrača za dokazivanjem. Dinamo, Hajduk, Rijeka i Osijek žive u uobičajenim pritiscima s kojima se nekad nose lakše, nekada teže, a ponekad i nikako.

PIXSELL

Zapravo, "trade mark" ove jeseni jest činjenica prema kojoj nijedna momčad nije uspjela napraviti nekakav veći pobjednički niz, pa se stoga nitko nije uspio ni ozbiljnije odvojiti od pratnje. Dinamo ima bod više u odnosu prema Hajduku, a treći Slaven Belupo zaostaje naoko ne prevelikih devet bodova za liderom. Koprivničani su sigurno najugodnije iznenađenje dosadašnjeg dijela sezone koje je rođeno u velikoj izjednačenosti srednjeg dijela tablice. Od njih na trećem, do osme Rijeke razlika je samo četiri boda pa se promjene mjesta u tom rasponu događaju iz kola u kolo. Na dnu tablice obitavaju slavonski klubovi Osijek i Vukovar 1991. I dok se Vukovarcima koji su novi u prvoligaškom društvu uoči sezone to predviđalo, Osijek je najneugodnije iznenađenje. Na Opus Areni ljetos su opet preslagivali stvari, ali opet nisu uspjeli pronaći kemiju, pa će im 2025. godina ostati zapamćena kao najneuspješnija u novijoj klupskoj povijesti bez obzira na koji će način završiti jesenski dio sezone.

Razvojna liga koja ne razvija

U globalu gledajući, još uvijek je prilično rano donositi nekakve konkretnije sudove jer pred hrvatskim su prvoligašima još 22 kola u kojima se, pri ovakvoj izjednačenosti, može puno toga promijeniti. Puno se lamentira i o kvaliteti nogometa koji gledamo. Ona nije "za pasti u nesvijest", jer do rezultatskih se postignuća uglavnom dolazi iz nekakvih tranzicijskih priča. Baš sve momčadi u SHNL-u imaju isti problem - igra protiv gusto postavljene obrane. No to je jedna od enigma koja proždire moderni nogomet u cjelini. Fizika i taktika napredovale su do te mjere da su one lijepe nogometne vrijednosti poput tehnike i vica, kojima smo se baš mi uvijek ponosili, pale u drugi plan. SHNL bi trebao biti razvojna liga, što bi trebalo jamčiti više ljepote nego taktike, ali to nije slučaj. Rezultatski je pritisak prevelik, pa se većina trenera ne usuđuje razvijati mlade igrače, što je vrlo loše za hrvatski nogomet u cjelini. Osim toga sve se više nameće pitanje treba li SHNL pronaći svoj put jer mu je sve teže pratiti svjetske i europske trendove. Dojam je kako se većina klubova u SHNL-u zapravo manje ili više uspješno prilagođava suparnicima, a sve manje ih ima jasno zacrtan vlastiti plan igre, koji će provoditi iz utakmice u utakmicu.

Takav način razmišljanja donijet će prihvatljive rezultate na domaćoj sceni, ali kada se iziđe u Europu, onda se vidi koliko je to zapravo - krivo... 

PIXSELL