NK Osijek je, kako bi se žargonski reklo, “u teškoj banani”, što je sinonim za krajnje neugodnu situaciju. Nakon poraza od Hajduka na Poljudu (2:0) Bijelo-plavi su dotaknuli samo dno prvoligaške ljestvice, što u javnosti izaziva razne osjećaje.

Jedni se sablažnjavaju, drugi se išćuđuju, treći neistinitim informacijama još dolijevaju ulje na vatru, a u suparničkim navijačkim taborima naslađuju se Osijekovom mukom. Pogled na tablicu SHNL-a inspirira samo jedno pitanje - gdje je pošlo po zlu? Korijen povijesti trenutačne Osijekove “bolesti” je prilično dubok jer počeo se razvijati još prije tri godine, no sada je posve izbio na površinu. Previše je propusta i ekshibicija bilo u vođenju sportske politike kluba, za što je odgovorna klupska Uprava. U to nema nikakve sumnje i uopće više nije potrebno posebno naglašavati. No prošlost se ne može ispraviti, za razliku od aktualne sezone, u kojoj se slika još uvijek može popraviti. I zato se na Opus Areni trebaju fokusirati isključivo na trenutak u kojem žive. Ako ćemo razmišljati o tome gdje su Osijekova kola ove jeseni krenula nizbrdo, onda je to utakmica u Puli protiv Istre 1961. Puljani su trenutačno četvrti, a Osijek posljednji. U toj se utakmici odigranoj prije mjesec i pol dana sve se slomilo. Osijek je u prvih 60. minuta razbio Istru 1961, trebao je voditi s bar tri pogotka razlike, ali je nekim čudom uspio izgubiti.

Pogledati istini u oči

Otad je Istra 1961 krenula uzlaznom, a Osijek silaznom putanjom jer je njegov tadašnji trener Simon Rožman nakon tog baš nesretnog poraza odlučio sve pretumbati, čime je uništio sve što je dotad radio. Promijenio je formaciju, ali još veći je bio problem što je promijenio plan igre. Istina, u sljedećem kolu slavio je u Gorici, ali bio je to tek labuđi pjev, jer Osijek je otad pa do danas posve izgubio napadačku moć. U sljedećih pet utakmica Bijelo-plavi sve zajedno nisu stvorili toliko prilika za pogodak koliko su ih promašili protiv Istre 1961. I to je glavni problem Osijekova poniranja. I glasovita percpecija, jer još uvijek ima onih koji pričaju o plasmanu u Europu, što je u ovom trenutku totalno deplasirano. Osijek je posljednji, realnost govori kako ga čeka teška i neizvjesna bitka za bijeg sa začelja prvoligaške karavane pa na Opus Areni svi moraju što prije prihvatiti tu realnost i znati se u njoj ponašati.

- Vodio sam dvije utakmice, u rubrici zabijenih golova i dalje nam je nula. Tu svaka priča o bilo čemu pada o vodu. Moramo pokazati još veću volju, želju, bacanje za svaku loptu ako se želimo izvući iz ovoga. Kada sam došao na Opus Arenu, rekao sam prvog dana: mi i dalje ne shvaćamo gdje smo, maštamo o nekim pozicijama i boljim vremenima, a moramo se jednostavno pogledati u oči i reći da je Osijek posljednji. I krvavo raditi da bi se to promijenilo - poručio je Željko Sopić, trener NK Osijek.

Lider i hrabrost

I pogodio je u srž problema. Svi se i dalje čudimo kako je moguće da je Osijek s takvim uvjetima i financijama tako potonuo. Moguće je, zašto ne bi bilo moguće jer uvjeti i financije ne igraju nogomet. Igraju ga ljudi na terenu, a oni su prilično dezorijetirani u ovom trenutku. Jesu li ili nisu zaboravili igrati nogomet morat će sami dokazati u pet utakmica, koliko je ostalo do kraja polusezone. Osijek će u tim susretima trebati dvije stvari. Lidera i hrabrost. Netko će morati povesti Bijelo-plave u taj boj. U ovom trenutku čini se kako samo trener Željko Sopić ima petlju za takvo što, a momčad će ga morati slijediti i igrati mnogo hrabrije negoli je to činila u posljednja dva mjeseca. Tih pet utakmica koje slijede nakon stanke za Bijelo-plave će imati kvalifikacijski karakter ako žele prezimiti na bar malo ugodnijoj poziciji od trenutačne.

U susretima takvog tipa nema labavo. Da, trebat će se “bacati na glavu”, ali ne samo pred svojim već i pred suparničkim kaznenim prostorom. Više se nema što čekati...